A report by Petrus Schverer (Petar Šverer) and Joannes Athanatskovits (Jovan Atanacković) against Jewish merchants in Sombor and wider area.

Идентификатор	D_0133:874/1838
Наслов	A report by Petrus Schverer (Petar Šverer) and Joannes Athanatskovits (Jovan Atanacković) against Jewish merchants in Sombor and wider area.
Тема	Petrus Schverer (Petar Šverer) and Joannes Athanatskovits (Jovan Atanacković), The Government of the Free Royal City of Sombor, Jewish Community, merchants, legal case, complaint, trade, Sombor,
Опис	Very detailed report by Petrus Schverer (Petar Šverer) and Joannes Athanatskovits (Jovan Atanacković) that are complaining to the City Magistrate. In their long complain they are naming Jewish merchants and all of their missdeeds.
Стваралац	Petrus Schverer (Petar Šverer), Joannes Athanatskovits (Jovan Atanacković)
Издавач	Historical archive Sombor
Доприносилац	Petrus Schverer (Petar Šverer) and Joannes Athanatskovits (Jovan Atanacković), Michael Bereczky (Mihajlo Berecki), Triphonem Athanatzkovits (Trifun Atanackovic), Basilium Athanaczkovits (Vasilije Atanacković)
Датум	June 27, 1835.
Тип	Text; report
Језик	Latin, Hungarian, German
Место	Free Royal City of Sombor, June 1835
Права	This material has been digitized to expand access while protecting the materials from degradation through physical handling. Access to the digitized material will be granted to all interested parties. The physical copy of the document is available at the Historical Archive Sombor. In the case of citation or use, please state the origin of the material (Istorijski arhiv Sombor / Historical Archives Sombor).

Преузмите документ

Оригинал	Превод
Infrascriptus erga requisitionem hujatis Privilegiate mercantilis societatis presentium vigore attestor: quod perhibente originali mercatorum – questorum – ac universorum Libere ac Regie Cicitatis Zombor opificum Ano 183 4/5 Contributioni subjectorum clasificatione – Abrahamus Hey, Moyses rectius Michael Hecht et Israel Herczegh Mosaica religioni addicti, alias gremiales inhabitatores in classe questorum cum singillativo trium fl penso contineantur – Jacobus autem Stein Leopoldus Hollender, Moyses Paskut et Mauretius Goldfon nec item mercatores, neque vero questores pro attacto 183 4/5 anno reperientur. Sigilatum Zombor die 26 Junii 1835. Nicolaus Leopvits m.p. antelate civitatis ratis exactor. Originali suo conformem esse testor: Zombor die 29. junii 1835. Basilius Athanatzkovits Inclyta tabelarie Regie juratus notarius Prudentes ac Circumspecti Nobis Honorandi! Erga factam per Civicum hunc Magistratum dedato 12 febr.a.c. no 164 in merito altissimo loco formati recursus gremialium civitatis hujus questorum Mosaica Religioni addictorum facultatem questum circumforaneum exercendi, aut saltem merces suas in nundinis hebdomadalibus vendendi sibi tribui supplicantium remonstrationem penes subfratorum actorum remissionem, fine conformiter edocendorum supplicantium de benigno jussu Regio rescribitur: quastum circumforaneum vigore benignarum normalium ordinationum non tantum gremailibus erga indultum magistratualem sed etiam extraneis individuis sub prescriptis cautelis omni tempore licitum esse, expositionem vero mercium quibus quis opificium aut questum exercet in nundinis hebdomadalibus gremialibus contribuentibus negari haud posse. Datum ex Consilio Regio Locumtenentiali Hungarico Budae die decima septima Julii Anno milesimo octengentesimo trigesimo octavo celebrato. Eorundem benevoli Necitki potpisi Ad Protocolli politici 758 anni 1835 officiose refero, quod responsum gremialis compagnie mercantilis ad recursum nonullarum Judaorum gremialium prestitum cum antelatis recurentibus preinsinuato adhuc anno – una cum concernentibus actis – fine dandi superesponsi communicari fecerint : quia tamen inter – ut ut sepius per me adussi – desideratum superesponsum In presentiarum usque exhibuerint; verum posteaquam eosdem serio recentissime eatenus, ut vel ducta secum communicata restituare; vel vero tam acta, quam et supereponsum dent, provocassem, ipsa nunc dicta acta Tamen ullo superesponso mihi reexhibuerint, quo isthec in aadvoluto Presentandi honorem habeo. Sigilatum Zombor die 3 feb. 1838. Nicolaus Bugarszky senator Amplissime Magistratus! Erga recursum gremialium Mosaica Religioni addictorum questorum ad suam Majestatem Sacratissimam formatum, et nobiscum sine Declarationis dando communitatum demisse famulamur, et quidem: Relate ad 1um Recursualis eorum nimium irrealis expositionis illud membrum: quod illi in libero et imperturbato eoque pacifico exercitio Juris, in Regio hocce peculio in fornicibus publicis mercandi – et questum Circumforaneum exercendi fuerint et continuo usque annum 1829um seu tempus impetrationis novioris nostri Benigni Privilegii mercantilis perstiterint , velut ad modum insincerum, evidenter mendosum, et vel unico asserto illo, ut ad suum locum probabitur; quod Recurentes Judai – mercatores nunquam fuerint – facile evertendum, sequentia adducimus. Benigni nostri Privilegii interioris privilegiato huic societati mercantili anno ad huc 1778. clementer elargiti – huic sub no 1. adcopulatus articulus 8. posteaquam eadem privilegiata hoc societas mercantilis: omnimodam – publicum gremiale, omnis generis mercibus et cunctis in Benigno Privilegio determinatis Commertii articulis, in requisita quantitata – omni omnino tempore – providendi obligationem in se assumpsister, ad precavendam quamlibet damnifictionem, ex illimitato mercaturo et quostus exercitio, in Privilegiatam hanc societatem mercatorum et ipsam hanc Civitatem – inevitabiliter profluxuram Judais et cunctis aliis nisi privilegiate huius societatis mercantilis ordinaria neutra forent - extra nundinas anniversarias, tempore quo unicuique sua, et aliena fabricata venui exponendi facultas libera conceditur, mercature exercitium, in peculio hocce Regio quoquo demum modo, aperte aut oculte, in nundinis hebdomadalibus, aut extra has instituendum, sub cominatione condigne poene, simpliciter interdixit. – Anno autem 1813. 35um articulus Generalium Cehalium articulorum in Benigno Gratioso Intimato dedato 6. Aprilil eiusdem anni no 7262 emanato, hicce sub no 2 advolutus: Extraneis mercatoribus ac opificibus distractionem mercium quo apud gremiales inveniuntur sub Cominatione confiscationis - rerum persepe – apud sinciles transgressores repertarum et pro re nata, dictande per localem Magistratum condigne poene etiam prohibuit. – Anno rursus 1817 dum Judai Privilegiatam hanc societatem mercantilem, in hoc suo – mercaturam exercendi exclusivo privilegiali Jure – potentiose turbare voluissent. Eadem hoc societas mercatorum, mediante Determinatione Magistratuali sub no 3. et tardius seu anno 1821. uti sub no 4 usu prolaudati sui ab immemoriali tempore pacifice imperturbate et exclusive exerciti privilegialis Juris mercandi – confirmata exstitit. – Anno denique 1829. tempore videlicet impetrationis, ex dispositione Altissima, uti sub no 5. Benigni novioris nostri Privilegii – robore 6. et 8. Huic sub no 6 et 7 demisse advolutorum articulorum, in eodem nostro exclusivo Jure mercandi, ea cum modificatione, velut per hanc ipsam mercantilem societatem, ex amore et affectu erga socios homines, quamvis proprio cum propidicio desiderata ac sua Sacratissima Majestati de genu substrata: ea in quam cum modificatione, ut omnibus illis, qui Privilegiata huius societatis mercantilis ordinaria membra non essent, non saltem in nundinis anivrsariis, per annum quarter celebrari solitis, verum insuper octo diebus ante et octo diebus post nundinas; adeoque in toto 64 Diebus liberum sit circumferanei quostus exercitium, secus vetitum Clementia Optenii nostri Patris inmortalis memoria Principis, rursus constabiliti et conservati fecimus. E quibus itaque sequenter veritates prono alveo flectuit et quidem: a)Privilegiatam hanc societatem mercantilem, ab immentionali tempore in continuo, pacifico, privativo et imperturbato exercitio mercatura in Peculio hocce Regio – perstitisse; neminem proinde unquam nisi ordinarium Privilegiata huius societatis mercantilis membrum fuisset; adeoque nec Recurrentes Judaos, pretensum previum Recursuale Jus dummodo excipiantur supra nominata et in Benigno Privilegio expressa 64 dies pacifice usuasse. b)Privilegiatam hanc societatem mercantilem – nequaquam Judaorum assiduitate et diligentia in mercatura deternitam – modo proprio, uti false ab adverso asseritur; verum e dispositione Altissima uti sub no 5. pro Clementer impertiendo sibi noviori Benigno Privilegio – homagiali cum devotione recurrisse. c)Eandem hanc Societatem Mercantilem, occasione impetrationis deutralium suorum privilegialium articulorum, nequaquam extensionem suorum dumtaxat Jurium, aliorum vero coarctationem, uti iidem ab adverso adeo iniuste laedimur, verum rectum ordinem, tamquam animam rerum et in quolibet morali corpore preprimis necessarium, sociorum hominum verum bonum, commodum publici, ipsius denique directionis publice faciliorem inspectionem – pro summo fine, eoque unicissimo – habuisse; Siquidem Privilegiata hoc societas mercatorum – Judeos non saltem ab exercitio Circumferanti quastus, ipsis ante impetrationem Benigni Privilegii novioris minime competentis, exercitio arceri noluit, verum insuper corumexistentiam civilem , adminiculo erticulorum Benigni nostri noviori Privilegii 6. et 8. sub no 6 et 7 aclusorum et erga ardentissimos homagiales preces nostras, clementer elargitarum , vigorem quorum et in specie articuli 6. sub no 6 cuilibet 64 diebus per annuum facultas circumferaneum questum, exercendi in priori Benigno Privilegio simpliciter denegata; sensu vero articuli 8. sub no 7 iis – ex Judais, qui iam ante hac etiam in Regio hocce Peculio – mercaturam in fornicibus publicus exercebant, abhuic etiam liberum et eodem jure quo et ordinaria membra Privilegiata huicque societatis mercantilis velut Christiani gaudeat, adeoque etiam in fornicibus publicis promovendum mercatura exercitium – benigne conceditur – securiorem , beatioremque reddere – solicite curavit. Denique d)Neque privilegiatam hanc societatem, neque Jurisdictionem gremialem Recurrentes facultate in nundinis hebdomadalibus merces suas vendi exponendi, arbitrarie privasse; verum eosdem in proprii sub no 6 acclusi articuli 6. exceptis in eodem determinatis 64 diebus – et in sequelam huius interventarum Determinationum Magistralium sub no 3. et 4 sensu demum Benigno Gratiosi Intimati ad no 106. 1812 emanati, huic sub no 8. demisse advoluti, ubi in subtractis lineis – Amplissimo Magistratui Benigno Gratiose disponitur: Mercatorum Zomboriensium numerum ultra justam proportionem nequaquam augendum; sed et solenter invigilandum esse, ne Judais contra leges et claros Benigni Privilegii mercantilis tenores in preindicium mercatorum – favores concedantur – exlusos haberi: Relate vero ad 2um Recursualis adversus nos procedentium Judaorum expositionis membrum: quod nempe Publicum gremiale in defectu circumferaneorum questorum questorum, merces nostras, licet sepissime infirme qualitatis, exageratissimo pretio coemere, adeoque arbitraria taxationi subjectum esse cogatur, sequentibus respondere sustinemus. Privilegiata hac societas mercatorum occasione impetrationis Benigni Privilegii anno 1829. 44 numerabat ordinaria membra – uti sub no 9 tam e respectu habilitatis, seu scientia sua artis, quam et e respectu potentia mercandi seu facultatum – veri nominis mercantorum; hos autem provisioni Publici gremialis et Electa Communitas et Amplissimus procedens Magistratus – quibus alioquin omnes circumstantia loci, adeoque et necessitates civitatis, optime nata esse debent; quibus proinde incumbit initis Consiliis solicite curare, ne Publicum gremiale in quocumque commertii ramo, perjuriam et charistiam paciatur, et Benigni nostri Privilegii crebrafatus articulus 6us sub no 6. adcopulatus – et Benignum gratiosum Intimatum sub no 8. in abundantia sufficere declararit. – Excelsum insuper Consilium Regium Locumtenentiale Hungaricum erga remonstrationem Magistratualem illam: quod nempe Zomborini nimius jam sit mercatorum concursus Benigno gratiose uti sub no 8 disposuit ne mercatores ultra iustam proportionem augentur, neve Judais in horum preiudicium favores concedantur. Cumque a tempore impetrati Benigni Privilegii, seu ab anno 1829. Privilegiata hac societas mercantilis 11. – adhuc membris uti sub no 10. adaucta estitisset, clarum evadit et mathematica certitudine evidentius est; Publicum gremiale quod adhuc adeo exiguum est, ut penes provisionem ipsius, adhuc vicinarum possessionum incolas, mercibus commodissime providere possimus; quin imo ob nimium mercatorum concursum – ad nundinas remotoirum possessionum – quamvis semper arduus cum sudore – excurere cogamur, clarum inquam excidens est in similibus rerum adjunctis, Publicum gremiale merces in fornicibus nostris ad selectum et in abundantia invenire, arbitraria proinde nostra taxationi, juxta illud: merx statem qua rara, chara subjectum eo minus esse posse, quo certius est, Publicum gremiale tam tempore hoc, quam ex demissu prementionatarum et in sexto articulo huic sub no 6 advoluto – specificatorum 64 dierum velut tempore admissi in hanc Civitate uniis questus exercitii, extra hos vero termino apud mercatores vicinarum civitatum et opidorum seu Neoplantenses, Marie Theresiopolitanos, Bajenses, Apathinenses et Hodzsakienses neglecta nolit, integro cum tempore necessitates suas facile comparare posse. – quibus itaque stantibus et velut in sua realitate fundatis stare debentibus. Irrealitatem ultimi etiam Recursualis eorundem expositionis membri seu: quod ex ultimus vita eorum sustentanda ramus – per Benignum nostrum Privilegium ipsis sit ademptus, Privilegiata hoc societas mercantilis comprobatura sequentia inducit: Adversarii nostri, velut mercatura ignari, nec ante, nec post impetratum Benignum nostrum Privilegium uti sub no 11 et 12 mercatura exercitio occupabantur; nullum proinde ipsis precidicium prelaudato Benigno Privilegio, velut his mercaturam in fornicibius exerceri solitam – feriente, inferi potuit. Sed ut adhuc magis elucescat irealitas totius recursalis eorum expositionis – utque luce meridiana clarius immotescat. Recurentes Judaos non motu propris; verum per alios tamquam illiata adfinem media – ad id permotos, prium contra nos concinuasse Recursum – oportet singuli Recurentis Biographiam huice breviter adumbrare. Abrahamus Hey – speculationem exercet pelibus leporcum. Secundus in ordine subscriptus recurrens Jacobus quippe Stein, qui missis ceteris suam uxorem primam pulchram et juvenem lucri cupidine actus deseruit, et senem potentem duxit, quire tamquam fallimentarius et mala fidei homo, plures familias circumveniendo, perhibentibus id ipsum gemitibus familia Srtilitsiana per eum cum 10000 florenorum ad notorietatem publicam damnificata societati civili, plus noxius, quam utilis est, modo nec speculationem exercet, quia nihil habet – uti sub no 12. Michael Hecht, sua vita mercaturam non novit, verum Epocillatione viri et servato Tracteur Judaico – atque speculatione Occupabatur – recenter fatis cessit. Sextus in ordine subscriptis recurens Israel Herczeg usuraria pravitatis reus, Civitati huic ex eo periculosissimus: quod plurimas familias, presertim Ruricolarum velut providende exinde imminentis periculi magnitudini imparium – procurando ipsis erga nimis excessivum, Legibus Patriis damnatum, persepe 20 percentualem et maiorem censum – pecunias – ad incitas redegerit, secus pellibus leporum excercet speculationem. Ultimus in ordine subscriptus recurrens – Moriz Goldfon, qui nonnisi contra normativos ordines privative eludendas res circumferendo colectisque iam peciniis res lutui subtrahendo, pecunias vero velut sensim et sentim dissipatas, restituere neque eundo – deceptionibus vivere consuevit; Mercaturam proinde non novit, et nec speculationem exercet uti sub no 12. Reliqui vero cum nec aliquam occupationem habeant, neque aliquid posideant – nihil contribuunt – uti sub no 12. omnes autem in concreto, nec substrantiam in valore 1000fl possident. An proinde isti; et qualem possent exercere in Peculio hocce Regio mercaturam? An proinde isti pretensivum nostrum defectum mercium supplere, concursumque mercatorum augere et Publicum gremiale a pretensiva pro taxatione nostra liberare possint? Illi inquam qui missis ceteris respectibus omnes in concreto tantam non possident substrantiam quantam nostram singulus? Dignetur Amplissimus Magistratus - pro justo et aequo diiudicare. Ex hac est, quam Privilegiata hac Societas mercantilis, erga readvolutum Judaorum gremialium recursum – rationibus et motivis et interventis Determinationibus Magistratualibus e dispositione Altiorum Dicasteriorum, ex ipsa altissima Intentione et Benigno nostro Privilegio – petitis – fulcitam humillimam prestat Declarationem. Amplissime Magistratus! Nimium esse mercatorum concursum Zomborini, iam Excelsum Consilium Regium Locumtenentiale Hungaricum Benigno Gratioso Intimato hicce sub no 8. adcopulato, velut erga remonstrationem Amplissimi procedentis Magistratus hocce in merito anno 1822 - prestitam pro emanato manifestavit; ab hoc autem tempore – numerus mercatorum uti supra conprobatum exstitit – nimiopere auctus est. Sed et contributio mercatura imposita, qua alioquin post tributum a fundis immobilibus, velut principali hic loci aquisitionis ramo – maxima est, de anno in annum et quidem non saltem in summa; adeoque quam Privilegiata hac societas Mercantilis in concreto dependebat; verum etiam quam singillativa eius membra a mercatura prestabant (per, pro); igitur in ratione inversa increscebat. Eoque devotum est: ut ob majorem mercatorum concursum, singuli nostrum minus distraherent; majus proinde tributum ad pauciora objecta venalia repartiri, et hoc ipso magnum decrementum suarum occupationem experiri coacti fuerint. Huic nimio in civitate nostra mercatorum concursui, si adhuc Judeorum illimitatus, per totum annum ininteruptus, addatur circumferaneus et in nundinis hebdomadalibus admitti petitus questus; neccessario sequentur: ut adhac minus distrahamus, ergo censum contributionalem adhuc ad pauciora objecta venalia repartiamur; consequenter precipiti lapsu – in permiciem nostram pergamus. – Procidit hanc rerum nexum Electa Communitas ! perspexit idem et Amplissimus procedens Magistratus ! bene memores eorum; quod e circumferaneo quastu – nulla in Civitatem promanet utilitas; quin imo e Converso, quod juste premetuendum sit, ne eodem ne fors admisso – potentia contribuendi mercatorum gremialium ultra modum enervetur et hoc ipso Civitas – annui tendo, certa et sane non exigua vectigalia – nimiopere damnificetur; Altioribus igitur Dicasteriis ex Altissimo ……. Regio articulos nostros, vigore quorum sorti recurentium etiam contra nos Judaorum, quibus anteriori nostro Benigno Privilegio mercatura quoquo demum modo instituenda in Peculio hocce Regio – simpliciter interdicta exstitit – per concessum iis in Benigno Privilegiali articulo ut sub no 6. 64 diebus (non autem uti illi in suo recursu sub false adnotarunt 24 diebus) – quastus exercitium consultum est, fine Benigne approbationis, comite favorabili opinione substraverant, qui etiam effective altissimam Regiam approbationem tulerant. Quare Amplissimum Magistratum humillimis exorare sustinemus precibus, quatenus motivo previorum velut in sua realitate fundatorum et ex eo etiam, quod 64 diebus, seu fere quadrante annui sufficiat hic loci circumferaneum questum exercere, dummodo non destituerentur Recurrentes nervo rerum gerendarum; et ideo justum et aequm sit: reliquo omni tempore pro Privilegiata hac societate mercantili, qua Publicum gremiale requisitis mercibus omni tempore providendi – obligationem in se assumpsit, quare a mercatura maximam partem publicorum onerum supportat – mercatura exercitium pro eadem – exclusive, ad mentem Benigni nostri privilegii articulorum 6. et 8. sub no 6. et 7. ad sensum item documentorum hicce sub no 3. et 4. et 8 occlusorum – reservari – comite favorabili opinione, id apud suam Majestatem Sacratissimam exoperari dignaretur: quo rejecto Judaorum Recurrentium infundato, iniusto et evidenter insincero, atque manifestam nostri in vexam tendente recursuali petito – articulus Benigni nostri Privilegii 6. sub no 6. adcopulatus, velut a tot jam annis continuo – pacifico, publico et exclusivo usu usuroboratus – in suo vigore et cunctis suis confinentiis clementer relinquatur et conservetur; Recurrentes vero Judai ad exercendum circumferaneum questum vendendasque suas merces in nundinis hebdomadalibus in Peculio hocce Regio – decursu toties nominatorum et in articulo Benigni Privilegii nostri mercantilis determinarum 64 dierum - Benigne invientur. Qui in reliquo, dum eandem hancce nostram declarationem, una cum readvoluto recursu – Altissimo loco – submitti humilime naremus – profunda cum veneratione perseveramus. Zomborini die 27 junii 1835. Amplissimi Magistratus Humillimi servi Petrus Schverer et Joannes Athanatskovits – selecti cives gremiales qua tamen Privilegiata societatis mercantilis gremialis antesignam No protocolli politici 758 D, senatori Nicolao Bugrarsky comiti, ut Declarationem hanc cum querulantibus Judais communicet, et scriptam eorum declarationem intra quindem nam referri. In Senatu Zombor die 20 Julii 1835 celebrato. Extradatur per Michael Bereczky vice notarius Ad Amplissimum Libere Regieque Civitatis Zomboriensis Magistratum Petrus Schverer et Joannes Athanatzkovits selecti cives et mercatores Zomborienses – qua tamen Privilegiata societatis mercatorum Zomboriensium antesignavi – erga recursum gremialium Mosaica religioni adictorum questorum – suam exhibent Declarationem: humillime supplicando; quatenus Amplissimus Magistratus apud suam Sacratissimam Majestatem, motivo intus attactorum – id exoperari, penes submissionem huius quoque sue Declarationis – designaretur quo eorundem articulus Benigni Privilegii 6. velut ….. iam annis usuroboratus, in suo vigore clementer conservetur, Judei vero, ad exercendum circumferaneum questum, diebus in benigno Privilegio determinatis, seu 64 benigne invientur. Per adv. Triphonem Athanatzkovits ad 7498. 1838. Extractus Benigni Privilegii pro parte Civium ac Mercatorum ac Submercatorum seu Bakal dictorum, Greci non uniti Ritus in Libera Regiaque Civitate Zomboriensi degentium in ArchiDucali Civitate Vienna Austrie, die 7 mensis Januarii anno 1778. Elargiti: Articulo VIII. Quemadmodum quibusvis extraneis mercatoribus et opificibus sine disertimine publicas nundinas frequentare, mercesque suas et manufacturas rerum exponere integrum est, ita exadverso extra nundinas merces, quibus mercatores privilegiati ex instituto suo alioquin provisissent, questus causa in hanc Liberam Regiamque Civitatem inducere, aut questum cum injuria et prejudicio privilegiatorum Civitatis hujus mercatorum palam aut clam exercere prohibitum erit, secus ordinationi huic clam aut palam contravenientes et refractarios erga Intimationem antesignari Civico Magisratui incumbet / observato tamen in similibus moderamine / coercere aut eliminare: - Prerogativa Nobilium pro privata et domestica necessitare prospicientium in salvo relicta. Articulus IX etc etc. Presentem Extractum ex pro vero ac genuino originali ad Archivum Civitatis Zombor reposito et medio B.G. intimati dedato 6 aprilis anni 1819 sub no 7262. Budae emanati pro cessante declaratorie desumptum esse testor. Zombor die 24 junii 1835. Michael Berazky , prefata Civitatis archivarius, una vice notarius. Extractus Protocolli No 585 Societas Mercantilis gremialis peregrinos mercatores atque Judaos extra casum ordinariarum nundinarum annualium in foro mercantesa divedendis suis mercibus ad sensum privilegialis articuli 8 mercantilis arceri supplicat. Determinatum est: In conformitate Benigni Privilegii abusum hunc tollendum disponi, effectu et vigilantia Capitaneatus officioso commisu. In Senatu Zombor die 30. Junii 1817. Celebrato. Extradatur per Michaelem Berezky, prefate Civitatis vice notarius Extractus Protocolli Politici No 263 Gremialibus Civibus et Mercatoribus Circumferaneos Jela questores arvense, nec non Judeos occasione hebdomadalium nundinarum gremialium, ad sensum Benigni Privilegii et normalium ordinum a stabili venditione mercium atque Jele inhiberi et arceri supplicantibus; Determinatum est: Nundinis hebdomadalibus, ad venditionem victualium destinatis, neque circumforaneis his Tela questoribus arvensibus et Judeis cum prejudicio privilegiatarum gremialium mercatorum qui mercibus suis ceteroquin et instituto suo practici sunt, stabilia tentoria et loca fixsa in foro forensi occupare, et ita publice merces suas vendere in obversum Benignorum Privilegiorum et normalium eatenus emanatorum ordinum permitti quiret, hinc Benignis Ordinubus quo ad Circumforaneum questum emanatis, et via Excelsi Consilii Regii Locumtenentialis Hungarici circulariter publicatis in salvo ceteroquin permanentibus domino Senatori una sub Capitaneo Simoni Demetrovits ut prefatos circumforaneos questores a stabili in foro forensi mercium venditione fixarumque locorum occupatione serio inhibeat et effectui huius dispositionis in sensum etiam determinationis Magistratualis dedato 30 Junii 1817 no 585 data efficaciter invigilet commiti, ceterum ad ante vertendas cunctas uberiores ambiquitates et habendam strictam hac inpassu occasione etiam emendi quo ad beneficium hocce contractus regalem, uberiorem adhuc ab Excelso consilio Regio Locumtenentiali Hungarico invitationem expeti hacque sine representandum decerni: In Senatu Zombor die 14. Aprilisi 1821 celebrato. Extradatum per Joannem Lippay m.p. ord. notarium Concordat Zombor die 20 junii 1835. Basilius Athanatzkovits m.p. Tabelarie Regie juratus notarius Prudentes ac Circumspecti nobis honorandi! 7262. Generalesigni isthic adjacent, pro Opificum Contuberniis et Coetibus Regni Hungarie, Partiumque eidem adnexarum elaborati, in linguas Regnotenus reptatas versi, Typisque impressi Caehales articuli Civico huic Magistratui de positivo benigno jusu Regio ea cum Inviatione hisce transponiuntur: ut juxta generales hosce articulos Projecta Privilegiorum pro singulis Contuberniis et Caehis in gremio sui existentibus elaborari faciat et singulum Projectum ope separatae Regnae sentationis isthuc submittat , abhinc postea , instituta previa debita Combinatione et reversione aeque separatim alitissimo loco substernendum. Tam vero omne Contubernium et Coetus pro quo Civicus hic Magistratus idmodi Privilegii Projectum elaborari curaverit talis sit, qui jam antea, aut benigno Caehali Privilegio fruebatur / cujus Classis Contuberniis et Caehis non item aliis nova Privilegia citra depensionem Taxae aulice expedientur/ aut privatis Concessionibus statutis articulisque obtentis provisus fuit et Caeham effective constituit; - ceteris exmissis. Datum ex Consilio Regio Locumtenentiale Hungarico, Buda die 6. Mensis Aprilis anno 1813 celebrato. – Eorundem benevoli Bano Ivanes Mednyanszky m.p. Joannes Latinovits m.p. Josephus Bisztriczey m.p. Civitatis Zombor. Presentum extradatur originalis…… commendare testor. Michael Bereczky m.p. Libere Regieque Civitatis Zombor vice notarius Prudentes ac Circumspecti nobis honorandi! Indultus, quem Curius hic Magistratus Judaeis in gremio sui degentibus concessit ut quippe aperto fornice questum exercere possint gravi sub est reflexioni, tum, ob alterius haud Judaici Individui quod idem beneficium anno adhuc 1801 petiit …….. ……… mercatorum jam Concursus, ab eodem Curio Magistratu amotionem, tum, quod prefata rationis Individuum Lazarus Stein, nonnisi post interventum eatenus altissimum indultum teste Intimato dedato 12 novembris 1799 no 26610 demisso, mercatura admotus sit, sed et intimato dedato 3 junii 1800 no 13327 questus tantum circumforaneis Judais generatim concessus habeatur. Quod ipsum Civico huic Magistratui ad ejusdem representationem dedato 2. Decembris 1811 isthuc submissam, pro ulteriori sui directione hisce notum reddit Consilium hac Locumtenentiale Regium eo subnexo: numerum mercatorum Zomboriensium ultra justam proportionem nequaquam, sed et solerter invigilandum esse, ne Judais qui in eo statu, in quo illos Lex deprehendit, conservandi sunt, contrarii legum sui favores in prejudicium mercatorum per Civicum hunc Magistratum concedantur. Datum ex Consilio Regio Locumtenentiali Hungarico, Buda die 7. Januarii anno millesimo octigentesimo duodecimo celebrato. Eorundem Benevoli Bano Joannes Medjanszky m.p. Joannes Latinovits m.p. comes Gabriel Keglevits m.p. – prudentibus ac Circumspectis N.N. Judici primario, Consuli, ceterisque senatoribus ac juratis civibus totique communitati Libere regieque Civitatis Zomboriensis nobis honorandis. Ex officio Lect. Die 17, Februarii 1812 no163 Presentem Copiam suo originali ad Archivum Civitatis reposito conformam esse testor. Zomborini 13. Martii 1827. ……. Michael Beretzky m.p. prefate Civitatis juratus vicenotarius. Collatum cum intimata copia per me: Basilium Athanaczkovits Tabelarie Regie juratus Notarius Infrascriptus erga requisitionem gremialis Privilegiate mercantilis societatis, sibi super eo: an Abrahamus Hey – Michael Hecht – Israel Herczeg, Jacobus Stein – Leopoldus Hollender – Moyses Puskus et Mauritius Goldfon Judaei et gremiales inhibitatores in classe mercantium, aut questorum respectu 1828/9 contributionis contineantur? Testimonium petentis presentium vigore attestor: quod perhibente originali mercatorum – questorum ac universorum Libere ac Regie Civitatis Zombor opificium anno 1828/9 contributioni subjectorum classiificatione, Israel Herczeg et Moyses Hecht in Cathalogo questorum comprehendantur – Abrahamus vero Hey, Jacobus Stein, Leopoldus Hollender, Moyses Paskus et Mauritius Goldfon nec inter mercatores, neque vero questores pro memorato 1828/9 anno reperiantur. Sigilatum Zombor die 26 junii 1835. Nicolaus Leovits m.p. ratis exactor. Originali suo conformem esse testor. Zombor die 29 junii 1835. Basilius Athanaczkovits Tabelarie Regie juratus notarius XXXV. Czikkely Valamint minden külső mesterembereknek, s müveseknek is szabad a közönséges vásárokra megjelenniok, és annak tartásáig portékáikat árólgatniok; úgy semmiképp meg nem engedtetik, hogy a külföldi kalmárok és Mesteremberek az esztendőnként tartatott vásárok idején kívül is az olly portékáikat és müveiket, mellyek az itthonniaknál is találtattnak, árúllyák, vagy mesterségöket nyilván avvagy alattomban, legények által vagy nélkül űzzék. Az ellenkezö esetben a helybéli Elöljároknak tisztiben fog állani, a Czéhnek béjelentésére, az illy törvényszegöket további kereskedésektöl, vagy mesterség özésöktöl keményen eltiltattni, és ha a köznyülállások megkivánnyák, öket jószágoknak elfoglaltatásával is méltóképp meg büntettni. Naredna dokumenta su na nemackom i madjarskom	Ja, dolepotpisan, na temu zahteva trgovačkog esnafa posredstvom ovog dokumenta svedočim: Po originalnoj klasifikaciji tgovaca – prodavaca – i drugih delatnika slobodnog kraljevskog grada Sombora A broj 1834/5, Avram Hej, Mojsije odnosno Mihajlo Heht i Izrael Herceg, svi Mojsijeve vere, treba da nastave da plaćaju svaki po tri florena poreza, kao i drugi stanovnici iz klase prodavaca. S druge strane, Jakov Stajn, Leopold Holender, Mojsije Paskut i Mavricije Goldfon ne vode se u pomenutoj 1834/5 godini ni kao trgovci ni kao prodavci. Overeno u Somboru, dana 26. juna 1835. godine. Nikola Leopvić, svojeručno, ratifikator pomenutog grada Svedočim da ovaj dokument odgovara originalu: U Somboru dana 29. juna 1835. Vasilije Atanacković, zakleti notar slavnog kraljevskog grada Mudri i mnogouvaženi! U pogledu žalbe višoj instanci, a na temu odluke koju je gradski Magistrat izdao 12. februara ove godine pod brojem 164, i koja se odnosi na zahtev trgovaca privrženih Mojsijevoj veri da im se dodeli dodatne mogućnosti za trgovinu izvan centra grada ili barem da svoju robu iznose na nedeljne vašare, po blagostivoj kraljevskoj zapovesti odgovara se sledeće: Trgovina izvan centra grada već je milostivo dozvoljena uobičajenim uredbama, i to ne samo stanovnicima grada već i strancima uz određene uslove i mere, a takođe se ne zabranjuje stanovnicima grada ni izlaganje robe svih delatnika na nedeljnim vašarima. Izdao Kraljevski Pomesni Savet Ugarske u Budimu, dana 17. jula 1838. godine. Njihovi dobronamerni, Nečitki potpisi Izdato 1. septembra 1838. godine Prema protokolu 758 iz godine 1835, zvanično izveštavam da je dat odgovor Udruženja trgovaca na žalbu nemalog broja Jevreja, stanovnika gradske zajednice, te da je učinjeno da se pomenutim Jevrejima prenese ono što je napisnano u odgovoru više instance. Ja sam brižljivo izučio ono što su izložili i jedni i drugi i nakon toga nastojaću da novim dokumentom bude jasno saopštena odluka; odgovor se zasniva na postojećim pravnim aktima, kako je već u odgovoru više instance detaljno navedeno. Sve što su oni meni iznova izložili imam čast da dostavim u prilogu odluci. Overeno u Somboru dana 3. februara 1838. Nikola Bugarski, senator Uzvišeni Magistratu! Na temu žalbe prodavaca privrženih Mojsijevoj veri imamo da izjavimo sledeće: U vezi sa prvom stavkom njihove žalbe za koju smatramo da je potpuno nerealna imamo da kažemo sledeće: da oni po zakonu u ovom Kraljevstvu već imaju pravo da trguju slobodno i bez ometanja u javnim trgovinama i to im je bilo dozvoljeno sve do 1829. godine to jest do vremena kada smo mi kao Trgovačko udruženje dobili nove milostive privilegije te je stoga njihova žalba u potpunosti neiskrena i očigledno laž, što će biti i dokazano; a druga stvar je i to što Jevreji koji su uložili žalbu uopšte nikada i nisu bili trgovci šro ćemo u narednom tekstu lako i dokazati. Ovom Trgovačkom udruženju odobrena je milostiva privilegija 1778. godine kojoj je potom pod brojem 1 pridodat član 8 sledeće sadržine: da mi preuzimamo obavezu da u svakom trenutku snabdevamo ovu gradsku zajednicu dovoljnim količinama svih vrsta robe, i da bi se sprečila bilo kakva šteta od neograničene trgovine, privilegija koju ima ovo društvo neće se odnositi na Jevreje i sve druge koji ovom društvu ne pripadaju – osim u slučaju godišnjih vašara kada se u ovom Kraljevstvu dozvoljava izlaganje robe i prodaja svim građanima. Do tada je bilo zabranjeno da oni koji nisu članovi našeg Udruženja javno ili tajno prodaju robu na nedeljnim vašarima i za taj prekršaj im je bila propisana kazna. Potom je 1813. godine pridodat član 35 od 6. aprila izdat pod brojem 7262 gde je pod 2 navedeno: da stranim trgovcima i delatnicima se brani da krše prethodni član i preti im se konfiskacijom robe i plaćanjem kazne propisane od Magistrata ukoliko budu ugrožavali trgovinu članova Zajednice. Godine 1817, pak, Jevreji su ponovo ugrožavali trgovačku delatnost ovog Udruženja i uživanje u privilegiji koja je njemu eksluzivno pripadala, pa stim u vezi pod brojem 3 a i docnije iz 1821. godine pod brojem 4 postoji odluka Magistrata kojom se potvrđuje privilegija neometanog bavljenja trgovinom isključivo članovima ovog Udruženja. Najzad, 1829. godine najviša instanca, kako je to zabeleženo pod brojem 5, u pogledu naše nove privilegije, kao i 6 i 8, potvrđeno nam je ekskluzivno pravo bavljena trgovinom, ali iz ljubavi i naklonosti prema svim članovima zajednice, njegovo Veličanstvo modifikovalo je to pravo na sledeći način, a to je: svi oni koji nisu članovi našeg Trgovačkog udruženja ipak mogu da se bave trgovinom, i to ne više samo na godišnjim vašarima – koji se odvijaju četiri puta godišnje – već i po dodatnih 8 dana pre i 8 dana nakon vašara, što u zbiru iznosi 64 dana kada im je ovakva trgovina, do tada zabranjena, po odluci našeg milostivog oca kralja, ta trgovina dozvoljena. a) Ovo Privilegovano trgovačko udruženje je od gorepomenutog vremena u kontinuitetu spokojno i bez ometanja uživalo u svom pravu i bavilo se trgovinom u ovom Kraljevstvu; niko osim onih koji su u Udruženje zvanično primljeni nikada nije bio njegov član; Jevreji koji ulažu žalbu, s druge strane, služili su se pravom trgovine 64 dana godišnje bez ikakvih ometanja. b) Ovo Privilegovano udruženje trgovaca koristilo se dakle pravima koja, osim kako je navedeno, nisu bila dozvoljena Jevrejima, kojiko god oni uporno i brižljivo nastojali da Vas uvere u suprotno; a to je u ostalom jasno i iz navoda pod brojem 5 na temu milostivog ustupanja ove privilegije nama. c) Ovo Trgovačko udruženje, pri prisajedinjavanju dodatnih članova o svojim privilegijama nije pristalo ni na kakvo proširivanje svojih prava na druge, uprkos pritiscima drugih koji bi doveli do toga da budemo nepravedno oštećeni i koja bi se u bilo kom smislu kosilo sa etikom, opštim dobrom, već se ono uvek ekskluzivno odnosilo na nas; Naše Privilegovano udruženje trgovaca ne samo da nije uvažavalo pritiske i zahteve Jevreja da budu upisani kao prodavci, već mu je u tom stavu dodatno pomogla činjenica da su našoj privilegiji pridodati i članovi 6 i 7, i to na naše usrdne molbe, gde se pod članom 6 pod 6 dozvoljava 64 dana godišnje trgovine izvan centra grada, što je u prethodnim članovima bilo zabranjeno; u sadržaju, pak, člana 8 pod 7 vidi se i da su Jevreji i pre toga imali pravo bavljena trgovinom u javnim trgovinama, baš kao i hrišćani, a time se postiglo unapređenje trgovine u i bavljenje ovim poslom na na bezbedniji i unosniji način. d) Ovo privilegovano trgovačko udruženje drži i to da one koji su uložili žalbu ne treba lišiti prava da prodaju robu na nedeljnim vašarima, ali samo onako kako je to naznačeno u članu 6 pod 6, što znači 64 dana godišnje, kako je u ostalom i bila zvanična odluka Magistrata pod brojevima 3 i 4, u odluci izdatoj pod rednim brojem 106 1812. Tu postoji i dodatak koji se izlaže uzvišenom Magistratu: da broj trgovaca u Somboru nikako ne treba povećavati iznad pravednog broja i da vazda treba voditi računa da Jevreji ne budu isključeni iz onoga što stoji u zakonu i odnosi se na milostive privilegije dodeljene trgovcima, ali da im ne treba dozvoliti ni da narečenim trgovcima čine štetu. U vezi pak, sa žalbom pomenutih Jevreja protiv nas, a pod stavkom 2, imamo da izjavimo sledeće: Tu se oni žale da su u nedostatku trgovaca koji bi se trgovinom bavili izvan centra grada bili prinuđeni da od nas po visokoj ceni nabavljaju robu ne retko lošijeg kvaliteta, a potom bili primorani da na nju plaćaju propisane takse, na to izjavljujemo sledeće: Ovo Privilegovano udruženje trgovaca prema milostivoj privilegiji iz 1829. brojalo je 44 redovna člana kako je to navedeno pod tačkom 9 i oni su tu primljeni na osnovu svoje vičnosti odnosno poznavanja veštine kojom se bave, kao i na osnovu materijalnih mogućnosti da se bave trgovinom; dužnost trgovaca koji su odabrani članovi Udruženja jeste da snabdevaju zajednicu u skladu sa stanjem u gradu i njegovim potrebama i moraju biti iz dobrih porodica; da bi se, pak, postiglo to da gradska zajednica niti u jednoj privrednoj grani ne pretrpi kakvu štetu, milostivoj privilegiji koju smo dobili pridružen je i član 6 pod brojem 6, a što se pominje i pod 8, da je naša dužnost da u gradu bude svega u izobilju. Uzvišeni Kraljevski Pomesni Savet Ugarske pobrinuo se, a na osnovu i mišljenja Magistrata i da u Somboru ne bude i prevelik broj trgovaca, kako je to izloženo pod brojem 8, gde je zabranjeno da se broj trgovaca poveća iznad potrebnog, i da se Jevrejima ne daju privilegije koje bi pomenute trgovce oštetile. Ipak, od vremena dobijanja ove privilegije, tačnije od 1829. ovo Privilegovano udruženje trgovaca poraslo je za još 11 članova što se vidi pod brojem 10 i potpuno jasno i sigurno proizlazi iz pomenute matematike; gradska zajednica je još uvek dovoljno mala da smo u punoj mogućnosti da i grad i stanovnike okolnih mesta potpuno uspešno snabdevamo robom; međutim, zbog prevelikog broja trgovaca prinuđeni smo da idemo na vašare i u udaljenija mesta što je neretko veoma naporno, premda bi gradsko stanovništvo, da se poštuje odluka o ograničenom broju trgovaca, u našim trgovinama moglo pronaći obilje robe na koju plaćamo i taksu: roba, pak, koja je retka i skupa tim pre ne može biti podvrgnuta takvim taksama zato što se, od vremena odluka pridodatih kroz član 6 koje su ovde priložene pod brojem 6, a kojima su drugi trgovci dobili 64 dana da trguju u gradskom jezgru, a mimo tog perioda, takva se roba mogla nabavljati u okolnim gradovima kao što su Novi Sad, Subotica, Baja, Apatin, Odžaci, gde je stanovništvo takođe moglo zadovoljiti svoje potrebe. Neosnovanost poslednje stavke žalbe koju su uputili Jevreji temelji se na načinu na koji se oni koji su uložili žalbu izdržavaju. Ovo privilegovano Udruženje trgovaca došlo je do sledećih podataka: naši protivnici, koji se uopšte u trgovinu ne razumeju, ni pre ni nakon što smo izdejstvovali milostivu privilegiju, kako to stoji pod 11 i 12, nikad se trgovinom nisu ni bavili; stoga, ne stoji da je pomenuta privilegija na bilo koji način nanela štetu dotičnima. A sada sledi još nešto što će rasvetleti neosnovanost njihove tužbe i učiniti da sve bude jasno kao beli dan. Izložićemo ovde ukratko biografiije onih koji su protiv nas podneli tužbu: Avram Hej – špekulant u poslu sa zečjim kožama Drugi po redu koji se pominje kao potpisan, Jakov Stajn je, da ne pomijemo druge stvari, ostavio svoju prvu mladu i lepu ženu i iz pohlepe se oženio starijom i imućnijom. To je izuzetno loš i nepouzdan čovek koji je oštetio brojne porodice, konkretno porodicu Štrilić za 10.000 florena i za ovo društvo je više štetan nego koristan, a ne bavi se ni špekulacijama, budući da ništa nema – kako se vidi pod brojem 12. Mihael Heht, u svom životu nije poznavao trgovinu, već je služio kod nekog trgovca vinom a bavio se i špekulacijom – nedavno je umro. Šesti po redu potpisani Izrael Herceg je od svih njih najopasniji po ovaj grad budući da se bavi zelenašenjem. Upropastio je brojne porodice, posebno među seljanima, naplaćujući izrazito visoke kamate koje nisu u skladu sa zakonom i iznose 20% i više. Mimo toga i on se bavi špekulacijama u poslu sa zečjim kožama. Poslednji po redu potpisani Moric Goldfon ne radi ništa drugo nego što na sve načine zaobilazi uredbe i zakone na taj način pribavljajući novac i poptom ga rasipajući, naviknut je da živi od prevara. Stoga, niti poznaje trgovinu, niti se bavi špekulacijama kako je pokazano pod brojem 12. Ostali, pak, niti imaju kakvo zanimanje, niti bilo šta poseduju i ničim ne doprinose kako je pod brojem 12 konkretno pokazano, niti imaju imovinu u vrednosti od 1000 florena. I kako bi se onda oni mogli uopšte baviti trgovinom u ovom Kraljevstvu? I na koji način bi oni mogli nadoknaditi naš tobožnji nesostatak robe, povećati broj trgovaca i osloboditi nas dela poreza? Ja tvrdim, da zanemarimo sve ostalo, da oni svi zajedno ne poseduju onoliko koliko svako od nas ima pojedinačno. Neka nas uzvišeni Magistrat udostoji da o tome pravedno i ispravno prosudi. Neka nas udostoje da u pogledu žalbe koju su podneli pobrojani Jevreji donesu odluku na osnovu onoga što je ovo Privilegovano trgovačko udruženje iznelo i pobrojalo iz odluka Magistrata i viših instanci na temu naših privilegija. Uzvišeni Magistratu! Uzvišeni Kraljevski Pomesni Savet Ugarske već je kroz dokument ovde pridodat pod brojem 8 konstatovao da u Somboru postoji prevelika navala trgovaca, a to se vidi i iz odluke uzvišenog Magistrata iz 1822; od tog vremena broj trgovaca, kako je to gore pokazano, dodatno je povećan. Uz sve to porez koji se plaća na trgovinu, i koji se naplaćuje nakon poreza na nepokretnu imovinu ubedljivo je najveći od drugih delatničkih poreza i iz godine u godinu dodatno raste; stoga, to najviše pogađa ovo Privilegovano trgovačko udruženje; čak su pojedini članovi Udruženja zbog toga odustali od trgovine; stoga je taj porez dodatno rastao. Zbog, pak, velike navale drugih trgovaca, pojedini od nas bili smo ugroženi i prinuđeni da plaćamo veći porez na manju količinu robe, i na taj način priterani da pretrpimo popriličnu štetu. Ovoj preteranoj navali trgovaca na naš grad pridodat je i zahtev Jevreja da trguju izvan centra grada i na nedeljnim vašarima koji im je bio odobren; stoga sledi da je neophodno da i mi plaćamo manji porez na malu količinu robe kako bismo trpeli što manju štetu; sve ovo o čemu govorimo vidi i ova gradska zajednica, a razume i uzvišeni Magistrat! Oni vrlo dobro znaju da od zahteva za trgovinom izvan centra grad nema nikakve koristi; stoga se s pravom valja pobrinuti da primanjem dodatnih nepotrebnih trgovaca dodatno ne opadne sposobnost trgovaca ove gradske zajednice da gradu doprinesu, budući da oni plaćaju nemale poreze. Članovi uredbi i zakona koje smo dobili od viših instanci jasno govore da žalba pomenutih Jevreja nema nikakvog osnova, jer između ostalog u članu 6 milostive privilegije koja nam je dodeljena lepo piše da im je trgovina odobrena 64 dana godišnje (a ne 24 kako oni tvrde u svojoj tužbi), a taj im je zahtev lično odobrilo i Njegovo preuzvišeno kraljevsko veličanstvo. Stoga, najponiznije molimo uzvišeni Magistrat da iz gorenavedenih razloga koji su zasnovani na stvarnom stanju stvari, u pogledu Jevreja koji su podneli žalbu odluče da je dovoljno da se bave trvgovinom izvan centra grada 64 dana godišnje, što je gotovo četvrtina godine; to je pravedno i ispravno a da sve ostalo vreme ovo Privilegovano trgovačko udruženje snabdeva gradsku zajednicu svom potrebnom robom, budući da trgovina snosi najveći teret javnih nameta, pa onda i treba da ostane sačuvana kao ekskluzivna privilegija kako je to i navedeno u članovima 6 i 8 pod brojevima 6 i 7 u smislu koji je naveden u dokumentima koji su ovde priloženi pod brojevima 3, 4 i 8. Stoga molimo da se odbije neosnovana žalba pomenutih Jevreja, koja je očigledno i nepravedna i neiskrena i jasno usmerena na našu štetu, što potvrđuje i član naše privilegije pod brojem 6 pod 6 – snagom ovog dokumenta nama se ostavlja ekskluzivno pravo da se isključivo mi bavimo ovom delatnošću; neka se, pak, milostivo dozvoli da Jevreji prodaju svoju robu izvan centra grada i bave se trgovinom na nedeljnim vašarima u ovom Kraljevstvu, za šta je pod posebnim članom privilegije koja nam je dodeljena već određen termin od 64 dana godišnje. Ovu našu izjavu zajedno sa njihovom žalbom ponizno podnosimo najvišoj instanci, uz duboko poštovanje. U Somboru dana 27. juna 1835. Uzvišenom Magistratu Ponizne sluge Petar Šverer i Jovan Atanacković – građani odabrani ispred Privilegovanog udruženja trgovaca Broj protokola 758 gospodinu grofu i senatoru Nikoli Bugarskom prilaže se ova izjava zajeno sa žalbom koju su podneli Jevreji i očekuje se da se o njoj u pisanom obliku izjasni u roku od pet dana. U Senatu grada Sombora, dana 20. jula 1835. Izdao Mihajlo Berecki, zamenik notara Uzvišenom Magistratu slobodnog kraljevskog grada Sombora Petar Šverer i Jovan Atanacković izabrani građani i trgovci grada Sombora, potpisani u ime Privilegovanog udruženja somborskih trgovaca izneli su svoju izjavu na žalbu pripadnika Mojsijeve vere: ponizno moleći da uzvišeni Magistrat pred Njegovim kraljevskim veličanstvom izese razloge navedene u ovom dokumentu i da se sačuva odluka o milostivoj privilegiji koja im je dodeljena pod članom 6, a da Jevreji nastave da se bave trgovinom izvan centra grada 64 dana godišnje kako je u dotičnoj privilegiji i bilo naznačeno. Advokat Trifun Atanacković Izvod Iz milostive privilegije za građane, trgovce, nakupce ili takozvane bakaline pravoslavme veroispovesti u slobodnom kraljevskom gradu Somboru. U nadvojvodskom gradu Beču, u Austriji, dana 7 januara 1778: Član VIII Baš kao što je svim stranim trgovcima i delatnicima dozvoljeno da posećuju javne vašare i da svoju robu i rukotvorine izlažu, isto tako im je zabranjeno da mimo pomenutih vašara to čine pošto ta privilegija pripada trgovcima slobodnog kraljevskog grada, te im se stoga ne dozvoljava da ugrožavaju privilegovane trgovce ovog grada izlažući svoju robu javno ili tajno. Na gradskom Magistratu je da budno prati one koji to čine otvoreno ili krišom i da ih udalje ili na adekvatan način kazne: - Pravo plemića da se brinu o privatnim i domaćim potrebama ne ugrožavajući ostala prava i zakone. Član IX itd itd. Ovaj izvod je autentičan i veran originalu koji je pohranjen u arhivu grada Sombora, a izdat 6. aprila 1819. godine pod brojem 7262 u Budimu. Svedočim da je ovo autentičan izvod iz tog dokumenta. U somboru dana 24. juna 1835. Mihajlo Beracki, arhivist pomenutog grada i zamenik notara Izvod iz protokola 585 Udruženje trgovaca gradske zajednice moli da se u skladu sa članom 8 privilegije koja im je dodeljena spreči da strani trgovci i Jevreji prodaju svoju robu izvan termina kada se održavaju godišnji vašari. Odlučeno je: Da se u skladu sa milostivom privilegijom spreči ovo kršenje i zloupotreba i da brigu o tome povede kapetanija. U Senatu grada Sombora, dana 30 juna 1817. Izdao Mihajlo Berecki, zamenik notara pomenutog grada Izvod iz protokola 263 Odnosi se na molbu da se građanima trgovcima koji prodaju namirnice izvan centra kao i Jevrejima zabrani da ovu robu prodaju izvan nedeljnih vašara, a u skladu sa privilegijom koju za to imaju trgovci. Odlučeno je: Tokom nedeljnih vašara koji su određeni za prodavanje namirnica, ni Jevrejima ni trgovcima koji trguju izvan centra nije dozvoljeno da prodaju namirnice na štetu Privilegovanog udruženja trgovaca. Gorepomenuti to čine na tezgama i ustaljenim mestima na javnom trgu u neskladu sa milostivom privilegijom i izdatim uredbama, a na osnovu uredbe uzvišenog Kraljevskog Pomesnog Saveta Ugarske te gospodina senatora i kapetana Simona Demetrovića valja da se spreči da trgovci koji imaju dozvolu samo za trgovinu izvan centra, na trgu ne zauzimaju ustaljene tezge za prodaju svoje robe, a to je i u skladu sa odlukom magistrata od 30. juna 1817. pod brojem 585. To sve valja učiniti da bi se izbegle dodatne dvosmislenosti i da bi se u strožem smislu poštovalo ono što je u skladu sa kraljevskom privilegijom koju je potvrdio u uzvišeni kraljevski Pomesni Savet Ugarske bez bilo kakve dileme. U Senatu grada Sombora, dana 14. aprila 1821, izdao Jovan Lipaj, svojeručno, notar. U skladu sa dokumentom izdatim u Somboru 20. juna. 1835. Vasilije Atanacković, svojeručno, zakleti javni kraljevski notar Mudri i mnogouvaženi! 7262. Mi dole zvanično potpisani obaveštavamo ovaj gradski Magistrat o milostivoj zapovesti kralja koja se odnosi na sve delatnike, udruženja i cehove Ugarskog kraljevstva uz potrebu da se detaljno razrade pojedinačni članovi uredbi koje se odnose na određene vrste cehova i da se objave na jezicima koji se koriste u Ugarskom kraljevstvu: Da se u skladu sa opštim članovima i odredbama privilegije predodređene za pojedinačna udruženja i cehove unutar gradske zajednice dodatno razrade i da se podnese jedinstveni nacrt u skladu sa kraljevskim odlukama i da se u skladu sa prethodno postojećim kombinacijama članova oni preispitaju i pojedinačno podnesu najvišoj instanci. Za svako udruženje ili ceh za koje je ovaj gradski Magistrat izradio nacrt privilegija, treba da se pobrine da ukoliko ne uživa više u istoj vrsti privilegije u kojoj je uživalo ranije, već u sasvim novoj, da se u skladu sa tim odredi plaćanje dvorske takse ili da se za to efikasno donesu pojedinačne odluke i članovi. Izdao Kraljevski Pomesni Savet Ugarske, u Budimu dana 6. aprila 1813. Dobronamerni Ivan Mednjaski, svojeručno; Jovan Latinović, svojeručno; Jozef Bistričej, svojeručno, iz grada Sombora Svedočim da je ovaj dokument istovetan originalu. Mihajlo Berecki, svojeručno, zamenik notara slobodnog kraljevskog grada Sombora Mudri i mnogouvaženi! Dozvola koju je ovaj gradski Magistrat izdao Jevrejima, meštanima ove gradske zajednice, da trguju na otvorenim tezgama pod velikim je znakom pitanja zbog privilegije koju je svojevremeno 1801. godine zatražio jedan pojedinac Jevrejin, i to usred već postojeće navale trgovaca, kada je odlukom Magistrata Lazar Stajn, nakon intervencije najviše instance dobio pravo da se bavi trgovinom po odluci od 12. novembra 1799. pod brojem 12660 dok je po odluci od 3. juna 1800. pod brojem 13327 Jevrejima dozvoljeno da isključivo trguju izvan centra grada. Dana 2. decembra 1811. godine Kraljevski Pomesni Savet Ugarske vratio je gradskom Magistratu ovaj dokument da se dodatno njim pozabavi: Da gradski Magistrat treba da se pobrine da se brižljivo nadgleda da broj trgovaca u Somboru prekomerno ne naraste i da Jevreji ostanu u onom statusu kako to nalaže zakon, te da im se ne čine usluge i ne izdaju dozvole u neskladu sa zakonom koje bi bile na štetu trgovaca. Izdao Kraljevski Pomesni Savet Ugarske, u Budimu, dana 7. januara 1812. godine. Ban Jovan Međanski, svojeručno; Jovan Latinović, svojeručno; Grof Gabrijel Keglevič, svojeručno – Mudrim i mnogouvaženim glavnom sudiji, konzulu, i ostalim senatorima i zakletim građanima, te čitavoj zajednici slobodnog kraljevskog grada Sombora. Po dužnosti pročitavši dokument od 17. februara 1812. pod brojem 163, svedočim da je ovaj prepis istovetan originalu pohranjenom u gradskom arhivu. U Somboru, 13. marta 1827. Mihajlo Berecki, svojeručno, zamenik notara pomenutog grada. Primio uz overeni prepis: Vasilije Atanacković, javni zakleti kraljevski notar Ja, dolepotpisan, na temu zahteva privilegovanog trgovačkog esnafa: da li Avram Hej, Mihajlo Heht, Izrael Herceg, Jakov Stajn, Leopold Holender, Mojsije Paskut i Mavricije Goldfon, svi Jevreji i stanovnici gradske zajednice, treba da nastave da plaćaju porez, budući da su upisani u klasu tragovaca ili kvestora 1828/9? Svedočim u skladu sa snagom ovog dokumenta: Da po dokumentu iz 1828/9 koji se bavi klasifikacijom podanika I plaćanjem poreza, te trgovcima odnosno kvestorima slobodnog kraljevskog grada Sombora, da se u katalogu trgovaca Izrael Herceg i Mojsije Heht nalaze kao kvestori, dok ni Avram Hej ni Jakov Stajn ni Leopold Holander ni Mojsije Paskut ni Mavricije Goldfon nisu upisani ni kao trgovci ni kao kvestori za pomenutu 1828/9 godinu. Overeno u Somboru, dana 26. juna 1835. godine. Nikola Leović, svojeručno, ratifikator. Svedočim da ovaj dokument odgovara originalu: U Somboru dana 29. juna 1835. Vasilije Atanacković, zakleti notar slavnog kraljevskog grada Član 35 Zatim svi spoljni majstori i zanatlije smeju na običnim vašarima da se pojave, i za vreme njihovog trajanja smeju svoju robu prodavati; nikako se ne sme dopustiti da inostrani trgovci i majstori van godišnje održanih vašara nude za prodaju onu robu i dela koja se mogu i kod lokalnih majstora naći, da trguju ili da svoj zanat otvoreno ili u tajnosti obavljaju, od strane mladića* ili bez njih. U suprotnom, lokalni poglavari imaju pravo, na prijavu Esnafa, ovakvim kršiteljima zakona dalju trgovinu ili bavljenje zanatom zabraniti, i ako to javno mnenje traži, onda ih konfiskacijom njihovih dobara mogu dostojno kazniti. Naredna dokumenta su na nemačkom i mađarskom

Оригинал

Превод

Infrascriptus erga requisitionem hujatis Privilegiate mercantilis societatis presentium vigore attestor: quod perhibente originali mercatorum – questorum – ac universorum Libere ac Regie Cicitatis Zombor opificum Ano 183 4/5 Contributioni subjectorum clasificatione – Abrahamus Hey, Moyses rectius Michael Hecht et Israel Herczegh Mosaica religioni addicti, alias gremiales inhabitatores in classe questorum cum singillativo trium fl penso contineantur – Jacobus autem Stein Leopoldus Hollender, Moyses Paskut et Mauretius Goldfon nec item mercatores, neque vero questores pro attacto 183 4/5 anno reperientur. Sigilatum Zombor die 26 Junii 1835. Nicolaus Leopvits m.p. antelate civitatis ratis exactor.

Originali suo conformem esse testor: Zombor die 29. junii 1835.
Basilius Athanatzkovits Inclyta tabelarie Regie juratus notarius

Prudentes ac Circumspecti Nobis Honorandi!

Erga factam per Civicum hunc Magistratum dedato 12 febr.a.c. no 164 in merito altissimo loco formati recursus gremialium civitatis hujus questorum Mosaica Religioni addictorum facultatem questum circumforaneum exercendi, aut saltem merces suas in nundinis hebdomadalibus vendendi sibi tribui supplicantium remonstrationem penes subfratorum actorum remissionem, fine conformiter edocendorum supplicantium de benigno jussu Regio rescribitur: quastum circumforaneum vigore benignarum normalium ordinationum non tantum gremailibus erga indultum magistratualem sed etiam extraneis individuis sub prescriptis cautelis omni tempore licitum esse, expositionem vero mercium quibus quis opificium aut questum exercet in nundinis hebdomadalibus gremialibus contribuentibus negari haud posse. Datum ex Consilio Regio Locumtenentiali Hungarico Budae die decima septima Julii Anno milesimo octengentesimo trigesimo octavo celebrato.

Eorundem benevoli
Necitki potpisi

Ad Protocolli politici 758 anni 1835 officiose refero, quod responsum gremialis compagnie mercantilis ad recursum nonullarum Judaorum gremialium prestitum cum antelatis recurentibus preinsinuato adhuc anno – una cum concernentibus actis – fine dandi superesponsi communicari fecerint : quia tamen inter – ut ut sepius per me adussi – desideratum superesponsum In presentiarum usque exhibuerint; verum posteaquam eosdem serio recentissime eatenus, ut vel ducta secum communicata restituare; vel vero tam acta, quam et supereponsum dent, provocassem, ipsa nunc dicta acta Tamen ullo superesponso mihi reexhibuerint, quo isthec in aadvoluto Presentandi honorem habeo. Sigilatum Zombor die 3 feb. 1838.

Nicolaus Bugarszky senator

Amplissime Magistratus!

Erga recursum gremialium Mosaica Religioni addictorum questorum ad suam Majestatem Sacratissimam formatum, et nobiscum sine Declarationis dando communitatum demisse famulamur, et quidem:
Relate ad 1um Recursualis eorum nimium irrealis expositionis illud membrum: quod illi in libero et imperturbato eoque pacifico exercitio Juris, in Regio hocce peculio in fornicibus publicis mercandi – et questum Circumforaneum exercendi fuerint et continuo usque annum 1829um seu tempus impetrationis novioris nostri Benigni Privilegii mercantilis perstiterint , velut ad modum insincerum, evidenter mendosum, et vel unico asserto illo, ut ad suum locum probabitur; quod Recurentes Judai – mercatores nunquam fuerint – facile evertendum, sequentia adducimus.
Benigni nostri Privilegii interioris privilegiato huic societati mercantili anno ad huc 1778. clementer elargiti – huic sub no 1. adcopulatus articulus 8. posteaquam eadem privilegiata hoc societas mercantilis: omnimodam – publicum gremiale, omnis generis mercibus et cunctis in Benigno Privilegio determinatis Commertii articulis, in requisita quantitata – omni omnino tempore – providendi obligationem in se assumpsister, ad precavendam quamlibet damnifictionem, ex illimitato mercaturo et quostus exercitio, in Privilegiatam hanc societatem mercatorum et ipsam hanc Civitatem – inevitabiliter profluxuram Judais et cunctis aliis nisi privilegiate huius societatis mercantilis ordinaria neutra forent - extra nundinas anniversarias, tempore quo unicuique sua, et aliena fabricata venui exponendi facultas libera conceditur, mercature exercitium, in peculio hocce Regio quoquo demum modo, aperte aut oculte, in nundinis hebdomadalibus, aut extra has instituendum, sub cominatione condigne poene, simpliciter interdixit. – Anno autem 1813. 35um articulus Generalium Cehalium articulorum in Benigno Gratioso Intimato dedato 6. Aprilil eiusdem anni no 7262 emanato, hicce sub no 2 advolutus: Extraneis mercatoribus ac opificibus distractionem mercium quo apud gremiales inveniuntur sub Cominatione confiscationis - rerum persepe – apud sinciles transgressores repertarum et pro re nata, dictande per localem Magistratum condigne poene etiam prohibuit. – Anno rursus 1817 dum Judai Privilegiatam hanc societatem mercantilem, in hoc suo – mercaturam exercendi exclusivo privilegiali Jure – potentiose turbare voluissent. Eadem hoc societas mercatorum, mediante Determinatione Magistratuali sub no 3. et tardius seu anno 1821. uti sub no 4 usu prolaudati sui ab immemoriali tempore pacifice imperturbate et exclusive exerciti privilegialis Juris mercandi – confirmata exstitit. – Anno denique 1829. tempore videlicet impetrationis, ex dispositione Altissima, uti sub no 5. Benigni novioris nostri Privilegii – robore 6. et 8. Huic sub no 6 et 7 demisse advolutorum articulorum, in eodem nostro exclusivo Jure mercandi, ea cum modificatione, velut per hanc ipsam mercantilem societatem, ex amore et affectu erga socios homines, quamvis proprio cum propidicio desiderata ac sua Sacratissima Majestati de genu substrata: ea in quam cum modificatione, ut omnibus illis, qui Privilegiata huius societatis mercantilis ordinaria membra non essent, non saltem in nundinis anivrsariis, per annum quarter celebrari solitis, verum insuper octo diebus ante et octo diebus post nundinas; adeoque in toto 64 Diebus liberum sit circumferanei quostus exercitium, secus vetitum Clementia Optenii nostri Patris inmortalis memoria Principis, rursus constabiliti et conservati fecimus. E quibus itaque sequenter veritates prono alveo flectuit et quidem:
a)Privilegiatam hanc societatem mercantilem, ab immentionali tempore in continuo, pacifico, privativo et imperturbato exercitio mercatura in Peculio hocce Regio – perstitisse; neminem proinde unquam nisi ordinarium Privilegiata huius societatis mercantilis membrum fuisset; adeoque nec Recurrentes Judaos, pretensum previum Recursuale Jus dummodo excipiantur supra nominata et in Benigno Privilegio expressa 64 dies pacifice usuasse.
b)Privilegiatam hanc societatem mercantilem – nequaquam Judaorum assiduitate et diligentia in mercatura deternitam – modo proprio, uti false ab adverso asseritur; verum e dispositione Altissima uti sub no 5. pro Clementer impertiendo sibi noviori Benigno Privilegio – homagiali cum devotione recurrisse.
c)Eandem hanc Societatem Mercantilem, occasione impetrationis deutralium suorum privilegialium articulorum, nequaquam extensionem suorum dumtaxat Jurium, aliorum vero coarctationem, uti iidem ab adverso adeo iniuste laedimur, verum rectum ordinem, tamquam animam rerum et in quolibet morali corpore preprimis necessarium, sociorum hominum verum bonum, commodum publici, ipsius denique directionis publice faciliorem inspectionem – pro summo fine, eoque unicissimo – habuisse; Siquidem Privilegiata hoc societas mercatorum – Judeos non saltem ab exercitio Circumferanti quastus, ipsis ante impetrationem Benigni Privilegii novioris minime competentis, exercitio arceri noluit, verum insuper corumexistentiam civilem , adminiculo erticulorum Benigni nostri noviori Privilegii 6. et 8. sub no 6 et 7 aclusorum et erga ardentissimos homagiales preces nostras, clementer elargitarum , vigorem quorum et in specie articuli 6. sub no 6 cuilibet 64 diebus per annuum facultas circumferaneum questum, exercendi in priori Benigno Privilegio simpliciter denegata; sensu vero articuli 8. sub no 7 iis – ex Judais, qui iam ante hac etiam in Regio hocce Peculio – mercaturam in fornicibus publicus exercebant, abhuic etiam liberum et eodem jure quo et ordinaria membra Privilegiata huicque societatis mercantilis velut Christiani gaudeat, adeoque etiam in fornicibus publicis promovendum mercatura exercitium – benigne conceditur – securiorem , beatioremque reddere – solicite curavit. Denique
d)Neque privilegiatam hanc societatem, neque Jurisdictionem gremialem Recurrentes facultate in nundinis hebdomadalibus merces suas vendi exponendi, arbitrarie privasse; verum eosdem in proprii sub no 6 acclusi articuli 6. exceptis in eodem determinatis 64 diebus – et in sequelam huius interventarum Determinationum Magistralium sub no 3. et 4 sensu demum Benigno Gratiosi Intimati ad no 106. 1812 emanati, huic sub no 8. demisse advoluti, ubi in subtractis lineis – Amplissimo Magistratui Benigno Gratiose disponitur: Mercatorum Zomboriensium numerum ultra justam proportionem nequaquam augendum; sed et solenter invigilandum esse, ne Judais contra leges et claros Benigni Privilegii mercantilis tenores in preindicium mercatorum – favores concedantur – exlusos haberi:
Relate vero ad 2um Recursualis adversus nos procedentium Judaorum expositionis membrum: quod nempe Publicum gremiale in defectu circumferaneorum questorum questorum, merces nostras, licet sepissime infirme qualitatis, exageratissimo pretio coemere, adeoque arbitraria taxationi subjectum esse cogatur, sequentibus respondere sustinemus.
Privilegiata hac societas mercatorum occasione impetrationis Benigni Privilegii anno 1829. 44 numerabat ordinaria membra – uti sub no 9 tam e respectu habilitatis, seu scientia sua artis, quam et e respectu potentia mercandi seu facultatum – veri nominis mercantorum; hos autem provisioni Publici gremialis et Electa Communitas et Amplissimus procedens Magistratus – quibus alioquin omnes circumstantia loci, adeoque et necessitates civitatis, optime nata esse debent; quibus proinde incumbit initis Consiliis solicite curare, ne Publicum gremiale in quocumque commertii ramo, perjuriam et charistiam paciatur, et Benigni nostri Privilegii crebrafatus articulus 6us sub no 6. adcopulatus – et Benignum gratiosum Intimatum sub no 8. in abundantia sufficere declararit. – Excelsum insuper Consilium Regium Locumtenentiale Hungaricum erga remonstrationem Magistratualem illam: quod nempe Zomborini nimius jam sit mercatorum concursus Benigno gratiose uti sub no 8 disposuit ne mercatores ultra iustam proportionem augentur, neve Judais in horum preiudicium favores concedantur. Cumque a tempore impetrati Benigni Privilegii, seu ab anno 1829. Privilegiata hac societas mercantilis 11. – adhuc membris uti sub no 10. adaucta estitisset, clarum evadit et mathematica certitudine evidentius est; Publicum gremiale quod adhuc adeo exiguum est, ut penes provisionem ipsius, adhuc vicinarum possessionum incolas, mercibus commodissime providere possimus; quin imo ob nimium mercatorum concursum – ad nundinas remotoirum possessionum – quamvis semper arduus cum sudore – excurere cogamur, clarum inquam excidens est in similibus rerum adjunctis, Publicum gremiale merces in fornicibus nostris ad selectum et in abundantia invenire, arbitraria proinde nostra taxationi, juxta illud: merx statem qua rara, chara subjectum eo minus esse posse, quo certius est, Publicum gremiale tam tempore hoc, quam ex demissu prementionatarum et in sexto articulo huic sub no 6 advoluto – specificatorum 64 dierum velut tempore admissi in hanc Civitate uniis questus exercitii, extra hos vero termino apud mercatores vicinarum civitatum et opidorum seu Neoplantenses, Marie Theresiopolitanos, Bajenses, Apathinenses et Hodzsakienses neglecta nolit, integro cum tempore necessitates suas facile comparare posse. – quibus itaque stantibus et velut in sua realitate fundatis stare debentibus.
Irrealitatem ultimi etiam Recursualis eorundem expositionis membri seu: quod ex ultimus vita eorum sustentanda ramus – per Benignum nostrum Privilegium ipsis sit ademptus, Privilegiata hoc societas mercantilis comprobatura sequentia inducit:
Adversarii nostri, velut mercatura ignari, nec ante, nec post impetratum Benignum nostrum Privilegium uti sub no 11 et 12 mercatura exercitio occupabantur; nullum proinde ipsis precidicium prelaudato Benigno Privilegio, velut his mercaturam in fornicibius exerceri solitam – feriente, inferi potuit.
Sed ut adhuc magis elucescat irealitas totius recursalis eorum expositionis – utque luce meridiana clarius immotescat. Recurentes Judaos non motu propris; verum per alios tamquam illiata adfinem media – ad id permotos, prium contra nos concinuasse Recursum – oportet singuli Recurentis Biographiam huice breviter adumbrare.
Abrahamus Hey – speculationem exercet pelibus leporcum.
Secundus in ordine subscriptus recurrens Jacobus quippe Stein, qui missis ceteris suam uxorem primam pulchram et juvenem lucri cupidine actus deseruit, et senem potentem duxit, quire tamquam fallimentarius et mala fidei homo, plures familias circumveniendo, perhibentibus id ipsum gemitibus familia Srtilitsiana per eum cum 10000 florenorum ad notorietatem publicam damnificata societati civili, plus noxius, quam utilis est, modo nec speculationem exercet, quia nihil habet – uti sub no 12.
Michael Hecht, sua vita mercaturam non novit, verum Epocillatione viri et servato Tracteur Judaico – atque speculatione Occupabatur – recenter fatis cessit.
Sextus in ordine subscriptis recurens Israel Herczeg usuraria pravitatis reus, Civitati huic ex eo periculosissimus: quod plurimas familias, presertim Ruricolarum velut providende exinde imminentis periculi magnitudini imparium – procurando ipsis erga nimis excessivum, Legibus Patriis damnatum, persepe 20 percentualem et maiorem censum – pecunias – ad incitas redegerit, secus pellibus leporum excercet speculationem.
Ultimus in ordine subscriptus recurrens – Moriz Goldfon, qui nonnisi contra normativos ordines privative eludendas res circumferendo colectisque iam peciniis res lutui subtrahendo, pecunias vero velut sensim et sentim dissipatas, restituere neque eundo – deceptionibus vivere consuevit; Mercaturam proinde non novit, et nec speculationem exercet uti sub no 12.
Reliqui vero cum nec aliquam occupationem habeant, neque aliquid posideant – nihil contribuunt – uti sub no 12. omnes autem in concreto, nec substrantiam in valore 1000fl possident. An proinde isti; et qualem possent exercere in Peculio hocce Regio mercaturam? An proinde isti pretensivum nostrum defectum mercium supplere, concursumque mercatorum augere et Publicum gremiale a pretensiva pro taxatione nostra liberare possint? Illi inquam qui missis ceteris respectibus omnes in concreto tantam non possident substrantiam quantam nostram singulus? Dignetur Amplissimus Magistratus - pro justo et aequo diiudicare.
Ex hac est, quam Privilegiata hac Societas mercantilis, erga readvolutum Judaorum gremialium recursum – rationibus et motivis et interventis Determinationibus Magistratualibus e dispositione Altiorum Dicasteriorum, ex ipsa altissima Intentione et Benigno nostro Privilegio – petitis – fulcitam humillimam prestat Declarationem.
Amplissime Magistratus! Nimium esse mercatorum concursum Zomborini, iam Excelsum Consilium Regium Locumtenentiale Hungaricum Benigno Gratioso Intimato hicce sub no 8. adcopulato, velut erga remonstrationem Amplissimi procedentis Magistratus hocce in merito anno 1822 - prestitam pro emanato manifestavit; ab hoc autem tempore – numerus mercatorum uti supra conprobatum exstitit – nimiopere auctus est. Sed et contributio mercatura imposita, qua alioquin post tributum a fundis immobilibus, velut principali hic loci aquisitionis ramo – maxima est, de anno in annum et quidem non saltem in summa; adeoque quam Privilegiata hac societas Mercantilis in concreto dependebat; verum etiam quam singillativa eius membra a mercatura prestabant (per, pro); igitur in ratione inversa increscebat. Eoque devotum est: ut ob majorem mercatorum concursum, singuli nostrum minus distraherent; majus proinde tributum ad pauciora objecta venalia repartiri, et hoc ipso magnum decrementum suarum occupationem experiri coacti fuerint. Huic nimio in civitate nostra mercatorum concursui, si adhuc Judeorum illimitatus, per totum annum ininteruptus, addatur circumferaneus et in nundinis hebdomadalibus admitti petitus questus; neccessario sequentur: ut adhac minus distrahamus, ergo censum contributionalem adhuc ad pauciora objecta venalia repartiamur; consequenter precipiti lapsu – in permiciem nostram pergamus. – Procidit hanc rerum nexum Electa Communitas ! perspexit idem et Amplissimus procedens Magistratus ! bene memores eorum; quod e circumferaneo quastu – nulla in Civitatem promanet utilitas; quin imo e Converso, quod juste premetuendum sit, ne eodem ne fors admisso – potentia contribuendi mercatorum gremialium ultra modum enervetur et hoc ipso Civitas – annui tendo, certa et sane non exigua vectigalia – nimiopere damnificetur; Altioribus igitur Dicasteriis ex Altissimo ……. Regio articulos nostros, vigore quorum sorti recurentium etiam contra nos Judaorum, quibus anteriori nostro Benigno Privilegio mercatura quoquo demum modo instituenda in Peculio hocce Regio – simpliciter interdicta exstitit – per concessum iis in Benigno Privilegiali articulo ut sub no 6. 64 diebus (non autem uti illi in suo recursu sub false adnotarunt 24 diebus) – quastus exercitium consultum est, fine Benigne approbationis, comite favorabili opinione substraverant, qui etiam effective altissimam Regiam approbationem tulerant.
Quare Amplissimum Magistratum humillimis exorare sustinemus precibus, quatenus motivo previorum velut in sua realitate fundatorum et ex eo etiam, quod 64 diebus, seu fere quadrante annui sufficiat hic loci circumferaneum questum exercere, dummodo non destituerentur Recurrentes nervo rerum gerendarum; et ideo justum et aequm sit: reliquo omni tempore pro Privilegiata hac societate mercantili, qua Publicum gremiale requisitis mercibus omni tempore providendi – obligationem in se assumpsit, quare a mercatura maximam partem publicorum onerum supportat – mercatura exercitium pro eadem – exclusive, ad mentem Benigni nostri privilegii articulorum 6. et 8. sub no 6. et 7. ad sensum item documentorum hicce sub no 3. et 4. et 8 occlusorum – reservari – comite favorabili opinione, id apud suam Majestatem Sacratissimam exoperari dignaretur: quo rejecto Judaorum Recurrentium infundato, iniusto et evidenter insincero, atque manifestam nostri in vexam tendente recursuali petito – articulus Benigni nostri Privilegii 6. sub no 6. adcopulatus, velut a tot jam annis continuo – pacifico, publico et exclusivo usu usuroboratus – in suo vigore et cunctis suis confinentiis clementer relinquatur et conservetur; Recurrentes vero Judai ad exercendum circumferaneum questum vendendasque suas merces in nundinis hebdomadalibus in Peculio hocce Regio – decursu toties nominatorum et in articulo Benigni Privilegii nostri mercantilis determinarum 64 dierum - Benigne invientur. Qui in reliquo, dum eandem hancce nostram declarationem, una cum readvoluto recursu – Altissimo loco – submitti humilime naremus – profunda cum veneratione perseveramus. Zomborini die 27 junii 1835.

Amplissimi Magistratus
Humillimi servi
Petrus Schverer et Joannes Athanatskovits – selecti cives gremiales qua tamen Privilegiata societatis mercantilis gremialis antesignam

No protocolli politici 758 D, senatori Nicolao Bugrarsky comiti, ut Declarationem hanc cum querulantibus Judais communicet, et scriptam eorum declarationem intra quindem nam referri. In Senatu Zombor die 20 Julii 1835 celebrato.
Extradatur per Michael Bereczky vice notarius

Ad Amplissimum Libere Regieque Civitatis Zomboriensis Magistratum
Petrus Schverer et Joannes Athanatzkovits selecti cives et mercatores Zomborienses – qua tamen Privilegiata societatis mercatorum Zomboriensium antesignavi – erga recursum gremialium Mosaica religioni adictorum questorum – suam exhibent Declarationem: humillime supplicando; quatenus Amplissimus Magistratus apud suam Sacratissimam Majestatem, motivo intus attactorum – id exoperari, penes submissionem huius quoque sue Declarationis – designaretur quo eorundem articulus Benigni Privilegii 6. velut ….. iam annis usuroboratus, in suo vigore clementer conservetur, Judei vero, ad exercendum circumferaneum questum, diebus in benigno Privilegio determinatis, seu 64 benigne invientur.
Per adv. Triphonem Athanatzkovits ad 7498. 1838.

Extractus
Benigni Privilegii pro parte Civium ac Mercatorum ac Submercatorum seu Bakal dictorum, Greci non uniti Ritus in Libera Regiaque Civitate Zomboriensi degentium in ArchiDucali Civitate Vienna Austrie, die 7 mensis Januarii anno 1778. Elargiti:
Articulo VIII. Quemadmodum quibusvis extraneis mercatoribus et opificibus sine disertimine publicas nundinas frequentare, mercesque suas et manufacturas rerum exponere integrum est, ita exadverso extra nundinas merces, quibus mercatores privilegiati ex instituto suo alioquin provisissent, questus causa in hanc Liberam Regiamque Civitatem inducere, aut questum cum injuria et prejudicio privilegiatorum Civitatis hujus mercatorum palam aut clam exercere prohibitum erit, secus ordinationi huic clam aut palam contravenientes et refractarios erga Intimationem antesignari Civico Magisratui incumbet / observato tamen in similibus moderamine / coercere aut eliminare: - Prerogativa Nobilium pro privata et domestica necessitare prospicientium in salvo relicta. Articulus IX etc etc.

Presentem Extractum ex pro vero ac genuino originali ad Archivum Civitatis Zombor reposito et medio B.G. intimati dedato 6 aprilis anni 1819 sub no 7262. Budae emanati pro cessante declaratorie desumptum esse testor. Zombor die 24 junii 1835.
Michael Berazky , prefata Civitatis archivarius, una vice notarius.

Extractus Protocolli
No 585 Societas Mercantilis gremialis peregrinos mercatores atque Judaos extra casum ordinariarum nundinarum annualium in foro mercantesa divedendis suis mercibus ad sensum privilegialis articuli 8 mercantilis arceri supplicat.

Determinatum est:
In conformitate Benigni Privilegii abusum hunc tollendum disponi, effectu et vigilantia Capitaneatus officioso commisu. In Senatu Zombor die 30. Junii 1817. Celebrato.
Extradatur per Michaelem Berezky, prefate Civitatis vice notarius

Extractus Protocolli Politici
No 263 Gremialibus Civibus et Mercatoribus Circumferaneos Jela questores arvense, nec non Judeos occasione hebdomadalium nundinarum gremialium, ad sensum Benigni Privilegii et normalium ordinum a stabili venditione mercium atque Jele inhiberi et arceri supplicantibus;

Determinatum est:
Nundinis hebdomadalibus, ad venditionem victualium destinatis, neque circumforaneis his Tela questoribus arvensibus et Judeis cum prejudicio privilegiatarum gremialium mercatorum qui mercibus suis ceteroquin et instituto suo practici sunt, stabilia tentoria et loca fixsa in foro forensi occupare, et ita publice merces suas vendere in obversum Benignorum Privilegiorum et normalium eatenus emanatorum ordinum permitti quiret, hinc Benignis Ordinubus quo ad Circumforaneum questum emanatis, et via Excelsi Consilii Regii Locumtenentialis Hungarici circulariter publicatis in salvo ceteroquin permanentibus domino Senatori una sub Capitaneo Simoni Demetrovits ut prefatos circumforaneos questores a stabili in foro forensi mercium venditione fixarumque locorum occupatione serio inhibeat et effectui huius dispositionis in sensum etiam determinationis Magistratualis dedato 30 Junii 1817 no 585 data efficaciter invigilet commiti, ceterum ad ante vertendas cunctas uberiores ambiquitates et habendam strictam hac inpassu occasione etiam emendi quo ad beneficium hocce contractus regalem, uberiorem adhuc ab Excelso consilio Regio Locumtenentiali Hungarico invitationem expeti hacque sine representandum decerni: In Senatu Zombor die 14. Aprilisi 1821 celebrato. Extradatum per Joannem Lippay m.p. ord. notarium

Concordat Zombor die 20 junii 1835.
Basilius Athanatzkovits m.p. Tabelarie Regie juratus notarius

Prudentes ac Circumspecti nobis honorandi!

7262. Generalesigni isthic adjacent, pro Opificum Contuberniis et Coetibus Regni Hungarie, Partiumque eidem adnexarum elaborati, in linguas Regnotenus reptatas versi, Typisque impressi Caehales articuli Civico huic Magistratui de positivo benigno jusu Regio ea cum Inviatione hisce transponiuntur: ut juxta generales hosce articulos Projecta Privilegiorum pro singulis Contuberniis et Caehis in gremio sui existentibus elaborari faciat et singulum Projectum ope separatae Regnae sentationis isthuc submittat , abhinc postea , instituta previa debita Combinatione et reversione aeque separatim alitissimo loco substernendum.
Tam vero omne Contubernium et Coetus pro quo Civicus hic Magistratus idmodi Privilegii Projectum elaborari curaverit talis sit, qui jam antea, aut benigno Caehali Privilegio fruebatur / cujus Classis Contuberniis et Caehis non item aliis nova Privilegia citra depensionem Taxae aulice expedientur/ aut privatis Concessionibus statutis articulisque obtentis provisus fuit et Caeham effective constituit; - ceteris exmissis. Datum ex Consilio Regio Locumtenentiale Hungarico, Buda die 6. Mensis Aprilis anno 1813 celebrato. – Eorundem benevoli Bano Ivanes Mednyanszky m.p. Joannes Latinovits m.p. Josephus Bisztriczey m.p. Civitatis Zombor.

Presentum extradatur originalis…… commendare testor.
Michael Bereczky m.p. Libere Regieque Civitatis Zombor vice notarius

Prudentes ac Circumspecti nobis honorandi!

Indultus, quem Curius hic Magistratus Judaeis in gremio sui degentibus concessit ut quippe aperto fornice questum exercere possint gravi sub est reflexioni, tum, ob alterius haud Judaici Individui quod idem beneficium anno adhuc 1801 petiit …….. ……… mercatorum jam Concursus, ab eodem Curio Magistratu amotionem, tum, quod prefata rationis Individuum Lazarus Stein, nonnisi post interventum eatenus altissimum indultum teste Intimato dedato 12 novembris 1799 no 26610 demisso, mercatura admotus sit, sed et intimato dedato 3 junii 1800 no 13327 questus tantum circumforaneis Judais generatim concessus habeatur.
Quod ipsum Civico huic Magistratui ad ejusdem representationem dedato 2. Decembris 1811 isthuc submissam, pro ulteriori sui directione hisce notum reddit Consilium hac Locumtenentiale Regium eo subnexo: numerum mercatorum Zomboriensium ultra justam proportionem nequaquam, sed et solerter invigilandum esse, ne Judais qui in eo statu, in quo illos Lex deprehendit, conservandi sunt, contrarii legum sui favores in prejudicium mercatorum per Civicum hunc Magistratum concedantur. Datum ex Consilio Regio Locumtenentiali Hungarico, Buda die 7. Januarii anno millesimo octigentesimo duodecimo celebrato. Eorundem Benevoli Bano Joannes Medjanszky m.p. Joannes Latinovits m.p. comes Gabriel Keglevits m.p. – prudentibus ac Circumspectis N.N. Judici primario, Consuli, ceterisque senatoribus ac juratis civibus totique communitati Libere regieque Civitatis Zomboriensis nobis honorandis. Ex officio Lect. Die 17, Februarii 1812 no163 Presentem Copiam suo originali ad Archivum Civitatis reposito conformam esse testor. Zomborini 13. Martii 1827. ……. Michael Beretzky m.p. prefate Civitatis juratus vicenotarius.

Collatum cum intimata copia per me:
Basilium Athanaczkovits
Tabelarie Regie juratus Notarius

Infrascriptus erga requisitionem gremialis Privilegiate mercantilis societatis, sibi super eo: an Abrahamus Hey – Michael Hecht – Israel Herczeg, Jacobus Stein – Leopoldus Hollender – Moyses Puskus et Mauritius Goldfon Judaei et gremiales inhibitatores in classe mercantium, aut questorum respectu 1828/9 contributionis contineantur? Testimonium petentis presentium vigore attestor: quod perhibente originali mercatorum – questorum ac universorum Libere ac Regie Civitatis Zombor opificium anno 1828/9 contributioni subjectorum classiificatione, Israel Herczeg et Moyses Hecht in Cathalogo questorum comprehendantur – Abrahamus vero Hey, Jacobus Stein, Leopoldus Hollender, Moyses Paskus et Mauritius Goldfon nec inter mercatores, neque vero questores pro memorato 1828/9 anno reperiantur. Sigilatum Zombor die 26 junii 1835. Nicolaus Leovits m.p. ratis exactor.

Originali suo conformem esse testor. Zombor die 29 junii 1835.
Basilius Athanaczkovits
Tabelarie Regie juratus notarius

XXXV. Czikkely
Valamint minden külső mesterembereknek, s müveseknek is szabad a közönséges vásárokra megjelenniok, és annak tartásáig portékáikat árólgatniok; úgy semmiképp meg nem engedtetik, hogy a külföldi kalmárok és Mesteremberek az esztendőnként tartatott vásárok idején kívül is az olly portékáikat és müveiket, mellyek az itthonniaknál is találtattnak, árúllyák, vagy mesterségöket nyilván avvagy alattomban, legények által vagy nélkül űzzék. Az ellenkezö esetben a helybéli Elöljároknak tisztiben fog állani, a Czéhnek béjelentésére, az illy törvényszegöket további kereskedésektöl, vagy mesterség özésöktöl keményen eltiltattni, és ha a köznyülállások megkivánnyák, öket jószágoknak elfoglaltatásával is méltóképp meg büntettni.

Naredna dokumenta su na nemackom i madjarskom

Ja, dolepotpisan, na temu zahteva trgovačkog esnafa posredstvom ovog dokumenta svedočim: Po originalnoj klasifikaciji tgovaca – prodavaca – i drugih delatnika slobodnog kraljevskog grada Sombora A broj 1834/5, Avram Hej, Mojsije odnosno Mihajlo Heht i Izrael Herceg, svi Mojsijeve vere, treba da nastave da plaćaju svaki po tri florena poreza, kao i drugi stanovnici iz klase prodavaca. S druge strane, Jakov Stajn, Leopold Holender, Mojsije Paskut i Mavricije Goldfon ne vode se u pomenutoj 1834/5 godini ni kao trgovci ni kao prodavci. Overeno u Somboru, dana 26. juna 1835. godine. Nikola Leopvić, svojeručno, ratifikator pomenutog grada

Svedočim da ovaj dokument odgovara originalu: U Somboru dana 29. juna 1835.
Vasilije Atanacković, zakleti notar slavnog kraljevskog grada

Mudri i mnogouvaženi!

U pogledu žalbe višoj instanci, a na temu odluke koju je gradski Magistrat izdao 12. februara ove godine pod brojem 164, i koja se odnosi na zahtev trgovaca privrženih Mojsijevoj veri da im se dodeli dodatne mogućnosti za trgovinu izvan centra grada ili barem da svoju robu iznose na nedeljne vašare, po blagostivoj kraljevskoj zapovesti odgovara se sledeće: Trgovina izvan centra grada već je milostivo dozvoljena uobičajenim uredbama, i to ne samo stanovnicima grada već i strancima uz određene uslove i mere, a takođe se ne zabranjuje stanovnicima grada ni izlaganje robe svih delatnika na nedeljnim vašarima. Izdao Kraljevski Pomesni Savet Ugarske u Budimu, dana 17. jula 1838. godine.

Njihovi dobronamerni,
Nečitki potpisi
Izdato 1. septembra 1838. godine

Prema protokolu 758 iz godine 1835, zvanično izveštavam da je dat odgovor Udruženja trgovaca na žalbu nemalog broja Jevreja, stanovnika gradske zajednice, te da je učinjeno da se pomenutim Jevrejima prenese ono što je napisnano u odgovoru više instance. Ja sam brižljivo izučio ono što su izložili i jedni i drugi i nakon toga nastojaću da novim dokumentom bude jasno saopštena odluka; odgovor se zasniva na postojećim pravnim aktima, kako je već u odgovoru više instance detaljno navedeno. Sve što su oni meni iznova izložili imam čast da dostavim u prilogu odluci. Overeno u Somboru dana 3. februara 1838.

Nikola Bugarski, senator

Uzvišeni Magistratu!

Na temu žalbe prodavaca privrženih Mojsijevoj veri imamo da izjavimo sledeće:
U vezi sa prvom stavkom njihove žalbe za koju smatramo da je potpuno nerealna imamo da kažemo sledeće: da oni po zakonu u ovom Kraljevstvu već imaju pravo da trguju slobodno i bez ometanja u javnim trgovinama i to im je bilo dozvoljeno sve do 1829. godine to jest do vremena kada smo mi kao Trgovačko udruženje dobili nove milostive privilegije te je stoga njihova žalba u potpunosti neiskrena i očigledno laž, što će biti i dokazano; a druga stvar je i to što Jevreji koji su uložili žalbu uopšte nikada i nisu bili trgovci šro ćemo u narednom tekstu lako i dokazati.
Ovom Trgovačkom udruženju odobrena je milostiva privilegija 1778. godine kojoj je potom pod brojem 1 pridodat član 8 sledeće sadržine: da mi preuzimamo obavezu da u svakom trenutku snabdevamo ovu gradsku zajednicu dovoljnim količinama svih vrsta robe, i da bi se sprečila bilo kakva šteta od neograničene trgovine, privilegija koju ima ovo društvo neće se odnositi na Jevreje i sve druge koji ovom društvu ne pripadaju – osim u slučaju godišnjih vašara kada se u ovom Kraljevstvu dozvoljava izlaganje robe i prodaja svim građanima. Do tada je bilo zabranjeno da oni koji nisu članovi našeg Udruženja javno ili tajno prodaju robu na nedeljnim vašarima i za taj prekršaj im je bila propisana kazna. Potom je 1813. godine pridodat član 35 od 6. aprila izdat pod brojem 7262 gde je pod 2 navedeno: da stranim trgovcima i delatnicima se brani da krše prethodni član i preti im se konfiskacijom robe i plaćanjem kazne propisane od Magistrata ukoliko budu ugrožavali trgovinu članova Zajednice. Godine 1817, pak, Jevreji su ponovo ugrožavali trgovačku delatnost ovog Udruženja i uživanje u privilegiji koja je njemu eksluzivno pripadala, pa stim u vezi pod brojem 3 a i docnije iz 1821. godine pod brojem 4 postoji odluka Magistrata kojom se potvrđuje privilegija neometanog bavljenja trgovinom isključivo članovima ovog Udruženja. Najzad, 1829. godine najviša instanca, kako je to zabeleženo pod brojem 5, u pogledu naše nove privilegije, kao i 6 i 8, potvrđeno nam je ekskluzivno pravo bavljena trgovinom, ali iz ljubavi i naklonosti prema svim članovima zajednice, njegovo Veličanstvo modifikovalo je to pravo na sledeći način, a to je: svi oni koji nisu članovi našeg Trgovačkog udruženja ipak mogu da se bave trgovinom, i to ne više samo na godišnjim vašarima – koji se odvijaju četiri puta godišnje – već i po dodatnih 8 dana pre i 8 dana nakon vašara, što u zbiru iznosi 64 dana kada im je ovakva trgovina, do tada zabranjena, po odluci našeg milostivog oca kralja, ta trgovina dozvoljena.
a) Ovo Privilegovano trgovačko udruženje je od gorepomenutog vremena u kontinuitetu spokojno i bez ometanja uživalo u svom pravu i bavilo se trgovinom u ovom Kraljevstvu; niko osim onih koji su u Udruženje zvanično primljeni nikada nije bio njegov član; Jevreji koji ulažu žalbu, s druge strane, služili su se pravom trgovine 64 dana godišnje bez ikakvih ometanja.
b) Ovo Privilegovano udruženje trgovaca koristilo se dakle pravima koja, osim kako je navedeno, nisu bila dozvoljena Jevrejima, kojiko god oni uporno i brižljivo nastojali da Vas uvere u suprotno; a to je u ostalom jasno i iz navoda pod brojem 5 na temu milostivog ustupanja ove privilegije nama.
c) Ovo Trgovačko udruženje, pri prisajedinjavanju dodatnih članova o svojim privilegijama nije pristalo ni na kakvo proširivanje svojih prava na druge, uprkos pritiscima drugih koji bi doveli do toga da budemo nepravedno oštećeni i koja bi se u bilo kom smislu kosilo sa etikom, opštim dobrom, već se ono uvek ekskluzivno odnosilo na nas; Naše Privilegovano udruženje trgovaca ne samo da nije uvažavalo pritiske i zahteve Jevreja da budu upisani kao prodavci, već mu je u tom stavu dodatno pomogla činjenica da su našoj privilegiji pridodati i članovi 6 i 7, i to na naše usrdne molbe, gde se pod članom 6 pod 6 dozvoljava 64 dana godišnje trgovine izvan centra grada, što je u prethodnim članovima bilo zabranjeno; u sadržaju, pak, člana 8 pod 7 vidi se i da su Jevreji i pre toga imali pravo bavljena trgovinom u javnim trgovinama, baš kao i hrišćani, a time se postiglo unapređenje trgovine u i bavljenje ovim poslom na na bezbedniji i unosniji način.
d) Ovo privilegovano trgovačko udruženje drži i to da one koji su uložili žalbu ne treba lišiti prava da prodaju robu na nedeljnim vašarima, ali samo onako kako je to naznačeno u članu 6 pod 6, što znači 64 dana godišnje, kako je u ostalom i bila zvanična odluka Magistrata pod brojevima 3 i 4, u odluci izdatoj pod rednim brojem 106 1812. Tu postoji i dodatak koji se izlaže uzvišenom Magistratu: da broj trgovaca u Somboru nikako ne treba povećavati iznad pravednog broja i da vazda treba voditi računa da Jevreji ne budu isključeni iz onoga što stoji u zakonu i odnosi se na milostive privilegije dodeljene trgovcima, ali da im ne treba dozvoliti ni da narečenim trgovcima čine štetu.
U vezi pak, sa žalbom pomenutih Jevreja protiv nas, a pod stavkom 2, imamo da izjavimo sledeće: Tu se oni žale da su u nedostatku trgovaca koji bi se trgovinom bavili izvan centra grada bili prinuđeni da od nas po visokoj ceni nabavljaju robu ne retko lošijeg kvaliteta, a potom bili primorani da na nju plaćaju propisane takse, na to izjavljujemo sledeće:
Ovo Privilegovano udruženje trgovaca prema milostivoj privilegiji iz 1829. brojalo je 44 redovna člana kako je to navedeno pod tačkom 9 i oni su tu primljeni na osnovu svoje vičnosti odnosno poznavanja veštine kojom se bave, kao i na osnovu materijalnih mogućnosti da se bave trgovinom; dužnost trgovaca koji su odabrani članovi Udruženja jeste da snabdevaju zajednicu u skladu sa stanjem u gradu i njegovim potrebama i moraju biti iz dobrih porodica; da bi se, pak, postiglo to da gradska zajednica niti u jednoj privrednoj grani ne pretrpi kakvu štetu, milostivoj privilegiji koju smo dobili pridružen je i član 6 pod brojem 6, a što se pominje i pod 8, da je naša dužnost da u gradu bude svega u izobilju. Uzvišeni Kraljevski Pomesni Savet Ugarske pobrinuo se, a na osnovu i mišljenja Magistrata i da u Somboru ne bude i prevelik broj trgovaca, kako je to izloženo pod brojem 8, gde je zabranjeno da se broj trgovaca poveća iznad potrebnog, i da se Jevrejima ne daju privilegije koje bi pomenute trgovce oštetile. Ipak, od vremena dobijanja ove privilegije, tačnije od 1829. ovo Privilegovano udruženje trgovaca poraslo je za još 11 članova što se vidi pod brojem 10 i potpuno jasno i sigurno proizlazi iz pomenute matematike; gradska zajednica je još uvek dovoljno mala da smo u punoj mogućnosti da i grad i stanovnike okolnih mesta potpuno uspešno snabdevamo robom; međutim, zbog prevelikog broja trgovaca prinuđeni smo da idemo na vašare i u udaljenija mesta što je neretko veoma naporno, premda bi gradsko stanovništvo, da se poštuje odluka o ograničenom broju trgovaca, u našim trgovinama moglo pronaći obilje robe na koju plaćamo i taksu: roba, pak, koja je retka i skupa tim pre ne može biti podvrgnuta takvim taksama zato što se, od vremena odluka pridodatih kroz član 6 koje su ovde priložene pod brojem 6, a kojima su drugi trgovci dobili 64 dana da trguju u gradskom jezgru, a mimo tog perioda, takva se roba mogla nabavljati u okolnim gradovima kao što su Novi Sad, Subotica, Baja, Apatin, Odžaci, gde je stanovništvo takođe moglo zadovoljiti svoje potrebe.
Neosnovanost poslednje stavke žalbe koju su uputili Jevreji temelji se na načinu na koji se oni koji su uložili žalbu izdržavaju. Ovo privilegovano Udruženje trgovaca došlo je do sledećih podataka: naši protivnici, koji se uopšte u trgovinu ne razumeju, ni pre ni nakon što smo izdejstvovali milostivu privilegiju, kako to stoji pod 11 i 12, nikad se trgovinom nisu ni bavili; stoga, ne stoji da je pomenuta privilegija na bilo koji način nanela štetu dotičnima.
A sada sledi još nešto što će rasvetleti neosnovanost njihove tužbe i učiniti da sve bude jasno kao beli dan. Izložićemo ovde ukratko biografiije onih koji su protiv nas podneli tužbu:
Avram Hej – špekulant u poslu sa zečjim kožama
Drugi po redu koji se pominje kao potpisan, Jakov Stajn je, da ne pomijemo druge stvari, ostavio svoju prvu mladu i lepu ženu i iz pohlepe se oženio starijom i imućnijom. To je izuzetno loš i nepouzdan čovek koji je oštetio brojne porodice, konkretno porodicu Štrilić za 10.000 florena i za ovo društvo je više štetan nego koristan, a ne bavi se ni špekulacijama, budući da ništa nema – kako se vidi pod brojem 12.
Mihael Heht, u svom životu nije poznavao trgovinu, već je služio kod nekog trgovca vinom a bavio se i špekulacijom – nedavno je umro.
Šesti po redu potpisani Izrael Herceg je od svih njih najopasniji po ovaj grad budući da se bavi zelenašenjem. Upropastio je brojne porodice, posebno među seljanima, naplaćujući izrazito visoke kamate koje nisu u skladu sa zakonom i iznose 20% i više. Mimo toga i on se bavi špekulacijama u poslu sa zečjim kožama.
Poslednji po redu potpisani Moric Goldfon ne radi ništa drugo nego što na sve načine zaobilazi uredbe i zakone na taj način pribavljajući novac i poptom ga rasipajući, naviknut je da živi od prevara. Stoga, niti poznaje trgovinu, niti se bavi špekulacijama kako je pokazano pod brojem 12.
Ostali, pak, niti imaju kakvo zanimanje, niti bilo šta poseduju i ničim ne doprinose kako je pod brojem 12 konkretno pokazano, niti imaju imovinu u vrednosti od 1000 florena. I kako bi se onda oni mogli uopšte baviti trgovinom u ovom Kraljevstvu? I na koji način bi oni mogli nadoknaditi naš tobožnji nesostatak robe, povećati broj trgovaca i osloboditi nas dela poreza? Ja tvrdim, da zanemarimo sve ostalo, da oni svi zajedno ne poseduju onoliko koliko svako od nas ima pojedinačno. Neka nas uzvišeni Magistrat udostoji da o tome pravedno i ispravno prosudi.
Neka nas udostoje da u pogledu žalbe koju su podneli pobrojani Jevreji donesu odluku na osnovu onoga što je ovo Privilegovano trgovačko udruženje iznelo i pobrojalo iz odluka Magistrata i viših instanci na temu naših privilegija.

Uzvišeni Magistratu! Uzvišeni Kraljevski Pomesni Savet Ugarske već je kroz dokument ovde pridodat pod brojem 8 konstatovao da u Somboru postoji prevelika navala trgovaca, a to se vidi i iz odluke uzvišenog Magistrata iz 1822; od tog vremena broj trgovaca, kako je to gore pokazano, dodatno je povećan. Uz sve to porez koji se plaća na trgovinu, i koji se naplaćuje nakon poreza na nepokretnu imovinu ubedljivo je najveći od drugih delatničkih poreza i iz godine u godinu dodatno raste; stoga, to najviše pogađa ovo Privilegovano trgovačko udruženje; čak su pojedini članovi Udruženja zbog toga odustali od trgovine; stoga je taj porez dodatno rastao. Zbog, pak, velike navale drugih trgovaca, pojedini od nas bili smo ugroženi i prinuđeni da plaćamo veći porez na manju količinu robe, i na taj način priterani da pretrpimo popriličnu štetu. Ovoj preteranoj navali trgovaca na naš grad pridodat je i zahtev Jevreja da trguju izvan centra grada i na nedeljnim vašarima koji im je bio odobren; stoga sledi da je neophodno da i mi plaćamo manji porez na malu količinu robe kako bismo trpeli što manju štetu; sve ovo o čemu govorimo vidi i ova gradska zajednica, a razume i uzvišeni Magistrat! Oni vrlo dobro znaju da od zahteva za trgovinom izvan centra grad nema nikakve koristi; stoga se s pravom valja pobrinuti da primanjem dodatnih nepotrebnih trgovaca dodatno ne opadne sposobnost trgovaca ove gradske zajednice da gradu doprinesu, budući da oni plaćaju nemale poreze. Članovi uredbi i zakona koje smo dobili od viših instanci jasno govore da žalba pomenutih Jevreja nema nikakvog osnova, jer između ostalog u članu 6 milostive privilegije koja nam je dodeljena lepo piše da im je trgovina odobrena 64 dana godišnje (a ne 24 kako oni tvrde u svojoj tužbi), a taj im je zahtev lično odobrilo i Njegovo preuzvišeno kraljevsko veličanstvo.
Stoga, najponiznije molimo uzvišeni Magistrat da iz gorenavedenih razloga koji su zasnovani na stvarnom stanju stvari, u pogledu Jevreja koji su podneli žalbu odluče da je dovoljno da se bave trvgovinom izvan centra grada 64 dana godišnje, što je gotovo četvrtina godine; to je pravedno i ispravno a da sve ostalo vreme ovo Privilegovano trgovačko udruženje snabdeva gradsku zajednicu svom potrebnom robom, budući da trgovina snosi najveći teret javnih nameta, pa onda i treba da ostane sačuvana kao ekskluzivna privilegija kako je to i navedeno u članovima 6 i 8 pod brojevima 6 i 7 u smislu koji je naveden u dokumentima koji su ovde priloženi pod brojevima 3, 4 i 8. Stoga molimo da se odbije neosnovana žalba pomenutih Jevreja, koja je očigledno i nepravedna i neiskrena i jasno usmerena na našu štetu, što potvrđuje i član naše privilegije pod brojem 6 pod 6 – snagom ovog dokumenta nama se ostavlja ekskluzivno pravo da se isključivo mi bavimo ovom delatnošću; neka se, pak, milostivo dozvoli da Jevreji prodaju svoju robu izvan centra grada i bave se trgovinom na nedeljnim vašarima u ovom Kraljevstvu, za šta je pod posebnim članom privilegije koja nam je dodeljena već određen termin od 64 dana godišnje. Ovu našu izjavu zajedno sa njihovom žalbom ponizno podnosimo najvišoj instanci, uz duboko poštovanje. U Somboru dana 27. juna 1835.

Uzvišenom Magistratu
Ponizne sluge
Petar Šverer i Jovan Atanacković – građani odabrani ispred Privilegovanog udruženja trgovaca

Broj protokola 758 gospodinu grofu i senatoru Nikoli Bugarskom prilaže se ova izjava zajeno sa žalbom koju su podneli Jevreji i očekuje se da se o njoj u pisanom obliku izjasni u roku od pet dana. U Senatu grada Sombora, dana 20. jula 1835.

Izdao Mihajlo Berecki, zamenik notara
Uzvišenom Magistratu slobodnog kraljevskog grada Sombora

Petar Šverer i Jovan Atanacković izabrani građani i trgovci grada Sombora, potpisani u ime Privilegovanog udruženja somborskih trgovaca izneli su svoju izjavu na žalbu pripadnika Mojsijeve vere: ponizno moleći da uzvišeni Magistrat pred Njegovim kraljevskim veličanstvom izese razloge navedene u ovom dokumentu i da se sačuva odluka o milostivoj privilegiji koja im je dodeljena pod članom 6, a da Jevreji nastave da se bave trgovinom izvan centra grada 64 dana godišnje kako je u dotičnoj privilegiji i bilo naznačeno.

Advokat Trifun Atanacković

Izvod
Iz milostive privilegije za građane, trgovce, nakupce ili takozvane bakaline pravoslavme veroispovesti u slobodnom kraljevskom gradu Somboru. U nadvojvodskom gradu Beču, u Austriji, dana 7 januara 1778:
Član VIII Baš kao što je svim stranim trgovcima i delatnicima dozvoljeno da posećuju javne vašare i da svoju robu i rukotvorine izlažu, isto tako im je zabranjeno da mimo pomenutih vašara to čine pošto ta privilegija pripada trgovcima slobodnog kraljevskog grada, te im se stoga ne dozvoljava da ugrožavaju privilegovane trgovce ovog grada izlažući svoju robu javno ili tajno. Na gradskom Magistratu je da budno prati one koji to čine otvoreno ili krišom i da ih udalje ili na adekvatan način kazne: - Pravo plemića da se brinu o privatnim i domaćim potrebama ne ugrožavajući ostala prava i zakone. Član IX itd itd.

Ovaj izvod je autentičan i veran originalu koji je pohranjen u arhivu grada Sombora, a izdat 6. aprila 1819. godine pod brojem 7262 u Budimu. Svedočim da je ovo autentičan izvod iz tog dokumenta. U somboru dana 24. juna 1835.

Mihajlo Beracki, arhivist pomenutog grada i zamenik notara

Izvod iz protokola
585 Udruženje trgovaca gradske zajednice moli da se u skladu sa članom 8 privilegije koja im je dodeljena spreči da strani trgovci i Jevreji prodaju svoju robu izvan termina kada se održavaju godišnji vašari.

Odlučeno je:
Da se u skladu sa milostivom privilegijom spreči ovo kršenje i zloupotreba i da brigu o tome povede kapetanija. U Senatu grada Sombora, dana 30 juna 1817.

Izdao Mihajlo Berecki, zamenik notara pomenutog grada

Izvod iz protokola
263 Odnosi se na molbu da se građanima trgovcima koji prodaju namirnice izvan centra kao i Jevrejima zabrani da ovu robu prodaju izvan nedeljnih vašara, a u skladu sa privilegijom koju za to imaju trgovci.

Odlučeno je:
Tokom nedeljnih vašara koji su određeni za prodavanje namirnica, ni Jevrejima ni trgovcima koji trguju izvan centra nije dozvoljeno da prodaju namirnice na štetu Privilegovanog udruženja trgovaca. Gorepomenuti to čine na tezgama i ustaljenim mestima na javnom trgu u neskladu sa milostivom privilegijom i izdatim uredbama, a na osnovu uredbe uzvišenog Kraljevskog Pomesnog Saveta Ugarske te gospodina senatora i kapetana Simona Demetrovića valja da se spreči da trgovci koji imaju dozvolu samo za trgovinu izvan centra, na trgu ne zauzimaju ustaljene tezge za prodaju svoje robe, a to je i u skladu sa odlukom magistrata od 30. juna 1817. pod brojem 585. To sve valja učiniti da bi se izbegle dodatne dvosmislenosti i da bi se u strožem smislu poštovalo ono što je u skladu sa kraljevskom privilegijom koju je potvrdio u uzvišeni kraljevski Pomesni Savet Ugarske bez bilo kakve dileme. U Senatu grada Sombora, dana 14. aprila 1821, izdao Jovan Lipaj, svojeručno, notar.

U skladu sa dokumentom izdatim u Somboru 20. juna. 1835.
Vasilije Atanacković, svojeručno, zakleti javni kraljevski notar

Mudri i mnogouvaženi!

7262. Mi dole zvanično potpisani obaveštavamo ovaj gradski Magistrat o milostivoj zapovesti kralja koja se odnosi na sve delatnike, udruženja i cehove Ugarskog kraljevstva uz potrebu da se detaljno razrade pojedinačni članovi uredbi koje se odnose na određene vrste cehova i da se objave na jezicima koji se koriste u Ugarskom kraljevstvu: Da se u skladu sa opštim članovima i odredbama privilegije predodređene za pojedinačna udruženja i cehove unutar gradske zajednice dodatno razrade i da se podnese jedinstveni nacrt u skladu sa kraljevskim odlukama i da se u skladu sa prethodno postojećim kombinacijama članova oni preispitaju i pojedinačno podnesu najvišoj instanci.
Za svako udruženje ili ceh za koje je ovaj gradski Magistrat izradio nacrt privilegija, treba da se pobrine da ukoliko ne uživa više u istoj vrsti privilegije u kojoj je uživalo ranije, već u sasvim novoj, da se u skladu sa tim odredi plaćanje dvorske takse ili da se za to efikasno donesu pojedinačne odluke i članovi. Izdao Kraljevski Pomesni Savet Ugarske, u Budimu dana 6. aprila 1813. Dobronamerni Ivan Mednjaski, svojeručno; Jovan Latinović, svojeručno; Jozef Bistričej, svojeručno, iz grada Sombora

Svedočim da je ovaj dokument istovetan originalu.
Mihajlo Berecki, svojeručno, zamenik notara slobodnog kraljevskog grada Sombora

Mudri i mnogouvaženi!

Dozvola koju je ovaj gradski Magistrat izdao Jevrejima, meštanima ove gradske zajednice, da trguju na otvorenim tezgama pod velikim je znakom pitanja zbog privilegije koju je svojevremeno 1801. godine zatražio jedan pojedinac Jevrejin, i to usred već postojeće navale trgovaca, kada je odlukom Magistrata Lazar Stajn, nakon intervencije najviše instance dobio pravo da se bavi trgovinom po odluci od 12. novembra 1799. pod brojem 12660 dok je po odluci od 3. juna 1800. pod brojem 13327 Jevrejima dozvoljeno da isključivo trguju izvan centra grada.
Dana 2. decembra 1811. godine Kraljevski Pomesni Savet Ugarske vratio je gradskom Magistratu ovaj dokument da se dodatno njim pozabavi: Da gradski Magistrat treba da se pobrine da se brižljivo nadgleda da broj trgovaca u Somboru prekomerno ne naraste i da Jevreji ostanu u onom statusu kako to nalaže zakon, te da im se ne čine usluge i ne izdaju dozvole u neskladu sa zakonom koje bi bile na štetu trgovaca. Izdao Kraljevski Pomesni Savet Ugarske, u Budimu, dana 7. januara 1812. godine. Ban Jovan Međanski, svojeručno; Jovan Latinović, svojeručno; Grof Gabrijel Keglevič, svojeručno – Mudrim i mnogouvaženim glavnom sudiji, konzulu, i ostalim senatorima i zakletim građanima, te čitavoj zajednici slobodnog kraljevskog grada Sombora. Po dužnosti pročitavši dokument od 17. februara 1812. pod brojem 163, svedočim da je ovaj prepis istovetan originalu pohranjenom u gradskom arhivu. U Somboru, 13. marta 1827. Mihajlo Berecki, svojeručno, zamenik notara pomenutog grada.

Primio uz overeni prepis:
Vasilije Atanacković, javni zakleti kraljevski notar

Ja, dolepotpisan, na temu zahteva privilegovanog trgovačkog esnafa: da li Avram Hej, Mihajlo Heht, Izrael Herceg, Jakov Stajn, Leopold Holender, Mojsije Paskut i Mavricije Goldfon, svi Jevreji i stanovnici gradske zajednice, treba da nastave da plaćaju porez, budući da su upisani u klasu tragovaca ili kvestora 1828/9? Svedočim u skladu sa snagom ovog dokumenta: Da po dokumentu iz 1828/9 koji se bavi klasifikacijom podanika I plaćanjem poreza, te trgovcima odnosno kvestorima slobodnog kraljevskog grada Sombora, da se u katalogu trgovaca Izrael Herceg i Mojsije Heht nalaze kao kvestori, dok ni Avram Hej ni Jakov Stajn ni Leopold Holander ni Mojsije Paskut ni Mavricije Goldfon nisu upisani ni kao trgovci ni kao kvestori za pomenutu 1828/9 godinu. Overeno u Somboru, dana 26. juna 1835. godine. Nikola Leović, svojeručno, ratifikator.

Svedočim da ovaj dokument odgovara originalu: U Somboru dana 29. juna 1835.
Vasilije Atanacković, zakleti notar slavnog kraljevskog grada
Član 35
Zatim svi spoljni majstori i zanatlije smeju na običnim vašarima da se pojave, i za vreme njihovog trajanja smeju svoju robu prodavati; nikako se ne sme dopustiti da inostrani trgovci i majstori van godišnje održanih vašara nude za prodaju onu robu i dela koja se mogu i kod lokalnih majstora naći, da trguju ili da svoj zanat otvoreno ili u tajnosti obavljaju, od strane mladića* ili bez njih. U suprotnom, lokalni poglavari imaju pravo, na prijavu Esnafa, ovakvim kršiteljima zakona dalju trgovinu ili bavljenje zanatom zabraniti, i ako to javno mnenje traži, onda ih konfiskacijom njihovih dobara mogu dostojno kazniti.

Naredna dokumenta su na nemačkom i mađarskom